Gjurgja Halper-Leppée

(Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)

  • Gjurgja Halper-LeppéeRođena u Gornjoj Rijeci 7. svibnja 1907., Gjurgja Leppée od svoje je devete godine učila glasovir na školi HGZ-a. Nakon pet godina učenja glasovira počela se baviti pjevanjem. Usavršavala se u Beču kod poznatog austrijskog baritona i profesora na Akademiji Hansa Duhana (1890-1971), u Budimpešti i Milanu te u Essenu, gdje je u sezoni 1935./36. počela opernu karijeru kao članica Gradske opere. Pjevala je Mimì u La Bohème, Neddu u Pagliaccima, Toscu, Desdemonu u Otellu i još neke druge uloge. Gostovala je u Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu, Kölnu, Wiesbadenu, Aldenburgu, Bremenu, Hannoveru i Berlinu. U Jutarnjem listu 1. travnja 1937. objavljen je razgovor s umjetnicom u Berlinu u kojemu se ona predstavlja kao „stalni gost njemačkog narodnog kazališta u Weimaru“, u kojemu je postigla toliko uspjeha da je od sljedeće godine angažirana kao „stalni član s rangom i naslovom Staatsopernsängerin (državna operna pjevačica)“ i priča da i dalje sustavno radi na pjevačkom usavršavanju kod „jedne od najboljih berlinskih učiteljica gđe Auffart rođ. Buccarini-Bakarčić iz Sušaka“. Razgovor je ilustriran slikom Octaviana u Kavaliru s ružom, kojega je, kako kaže, osam puta pjevala u Bremenu.

    Olav Gerthel (Don Jose) i Gjurgja Halper-Leppée (Carmen) – Georges Bizet, Carmen, Stockholm, 1943.U Hrvatskoj je Gjurgja Halper-Leppée počela nastupati 1934. na koncertnom podiju. U Zagrebu je priredila vrlo uspjeli koncert s Pavlom Marionom Vlahovićem. Od 1937. povremeno je gostovala u Operi. U svibnju 1937. nastupila je u Carmen. Novosti su 25. svibnja izvijestile da „već godnama djeluje s velikim uspjehom na njemačkim pozornicama“, a zatim se raspisale o tom ostvarenju: „Njezina kreacija bila je ne samo pjevački, nego i glumački inteligentno iznesena, te odaje pravu teatarsku krv i instinkt. U najsitnije pojedinosti izradjena i izbrušena bila je svaka gesta, svaki pokret, a pjevačka deklamacija i izražaj uvijek u skladu sa smislom i duhom riječi, uvijek misaono prilagodjeni svakoj situaciji. Ništa tu nije bilo nevažno i ništa što ne bi bilo obuhvaćeno u punom značenju. Za svu realističnu glumu i temperamenat njezina je 'Carmen' djelovala apartno. Njezin lijepi organ, koji ima potpuno u vlasti, nije zatajio kod kulminacije, on je naročito došao do izražaja u čisto pjevačkim dijelovima, gdje je gošća mogla da pokaže i razvijeni osjećaj za muzikalno profinjenu frazu, kao u poznatoj ariji gatanja iz karata na početku trećeg čina.“ U lipnju 1937. pjevala je Desdemonu i Novosti su 1. srpnja izvijestile da je u toj ulozi „mogla da razvije potpuno svoj lijepi organ i svoju sposobnost pjevačkog i glumačkog karakteriziranja“. Godine 1938. gostovala je kao Carmen, 1939. pjevala je Mimì. „Dr. H. P.“ [Hubert Pettan] pohvalio je u Obzoru 6. siječnja 1939. njezin „glas velikog opsega“, „tehničko znanje, lijepa i dotjerana piana i mezzavoce“, „suzdržljivu, zaokruženu i proćućenu glumu, bez vanjskih efekata“. Smatrao je da joj više odgovaraju lirske uloge, ne toliko s obzirom na jačinu tona nego s obzirom na dosta osebujnu boju glasa.

    Časopis <em>Signale</em> najavljuje koncert Gjurgje Halper-Leppée 14. ožujka 1939.

    Kao koncertna pjevačica Gjurgja Halper-Leppêe priređivala je koncerte u Njemačkoj. Tako je nakon solističkog koncerta 14. ožujka 1939., na kojemu je pjevala pjesme Brahmsa, Baranovića, Gotovca, Lhotke, Šafranek-Kavića, Straussa i Glucka, 2. lipnja 1939. na Festivalu muzike naroda (Musik der Völker) u Wiesbadenu uz tamošnji Gradski orkestar kojim je ravnao August Vogt, pjevala ciklus Pjesme čeznuća za ženski glas i mali orkestar Jakova Gotovca, nastale te godine. Bila je njihov prvi interpret. Ugledni njemački časopis Neue Zeitschrift für Musik izvjestio je u broju od rujna 1939.: “Die Solistin Gjurgja v. Halper-Leppêe, die Jugendlich-Dramatische der Nationaloper Zagreb, setzte ihren durch prachtvollen Alttimbre faszinierenden weichen Sopran und tiefes Nachempfinden für ‘Drei Lieder der Sensucht’ Werk 21 von Gotovac, teils dramatisch gestaltete, teils rezitativisch geführte, von klangvollen Orchestersatz untermalte Gesänger, und Kroatische Volkslieder von Lhotka, Lujo Šafranek-Kavić (1882) und Papandopulo ein.” (Solistica Gjurgja v. Halper-Leppêe,  mlado-dramski (lirico-spinto) nacionalne opere u Zagrebu, upotrijebila je svoj veličanstven altovski timbriran fascinirajuće meki sopran i duboko razumijevanje za ‘Tri pjesme čeznuća’, Gotovčev op. 21, dijelom dramatski osmišljene, dijelom recitativno vođene, pjesme obojene zvukovno bogatim orkestralnim slogom, te hrvatske narodne pjesme Lhotke, Luje Šafranek-Kavića (882.) i Papandopula.”

    Buknuo je rat, pa je od 1941. do 1943. Gjurgja Halper-Leppée bila članica zagrebačke Opere i pjevala Carmen, Santuzzu, Toscu. U Bukureštu je 1942. s Melitom Lorković i Lovrom Matačićem predstavljala hrvatsku kulturu. U prosincu 1942. nastupila je na prvoj hrvatskoj izvedbi duhovne muzičke igre Božićna radost talijanskog skladatelja Nina Cottozza i početkom 1943. na reprizama opere Adriana Lecouvreur. Ivan Brkanović pisao je u Hrvatskom narodu 12. siječnja 1943. da je ulogu Kneginje de Bouillon „ostvarila s mnogo ukusa i znanja podajući svome glasu potrebnu izražajnu i prodornu snagu. Bila je otmjena u igri, a glasovno i glumački u najboljem raspoloženju iznievši logično i produhovljeno one sukobe u samom karakteru iznešene osobe.“ U veljači 1943. pjevala je manju ulogu Wellgunde na obnovi Rajninog zlata a u daljnjim izvedbama preuzela je Freiu od Sene Jurinac.

    Gjurgja Halper-Leppée (Carmen) – Georges Bizet, Carmen, Stockholm, 1943.Rat je promijenio tijek karijere Gjurgje Halper-Leppée. U studenome 1943. postigla je velik uspjeh na gostovanju u Finskoj narodnoj operi u Helsinkiju i u prosincu u Stockholmu. Helsinške novine Svenska Pressen i Hufvudstadsbladest donose 15. studenoga opširne prikaze o njezinoj Tosci, opisuju je u pojedinostima i zaključuju: „Napokon smo čuli opet jednu pravu Toscu, koja je jednako sjajna glasovno kao i blistavom svojom pojavom.“ Stockholmske Dagens Nyheter i Nya Dagligt Allehanda također opširno pišu 8. prosinca 1943. o njezinoj „Carmen svjetske klase“. Hrvatski narod izvješćuje 28. lipnja 1944. da je nekoliko mjeseci kasnije ponovno nastupila u Kraljevskoj operi u Stockholmu kao Carmen, Tosca i Desdemona i prenosi novine Svenska Dagbladet od 28. svibnja. Citira tekst kritičara Kaisa Rootzena: „Kad se ustanovi da je glasbeni Stockholm u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu, potrebno je u isto vrijeme ustanoviti da nije moglo biti boljeg i opravdanijeg izbora na tom području. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme ovako temeljito izobraženi i ovako bogato nadareni kao ona.“

    Gjurgja Halper-Leppée ostala je u Švedskoj i 1946. stekla švedsko državljanstvo. Njezino dalje djelovanje vezano je uz tu zemlju, u Hrvatsku se umjetnički nije vraćala. Njemačke novine Der Spiegel izvješćuju 25. siječnja 1947.: „Gjurgja Leppée, eine jugoslawische primadonna großen Stils, wird als die beste 'Carmen' der Welt bezeichnet. Sie bereits Skandinavien und tritt zur Zeit in Kopenhagen als 'Aida' und natürlich auch als 'Carmen' auf.“ (Gjurgja Leppée, jugoslavenska primadonna velikog stila, proglašena je za najbolju 'Carmen' na svijetu. Na proputovanje u je Skandinavijom i trenutno nastupa u Kopenhagenu kao 'Aida' i, naravno. 'Carmen'“.

    Gjurgja Halper-Leppée (Didona) i Dora Lindgren (Belinda), Henry Purcell, <em>Didona i Eneja</em>, Göteborg, 1952.Östen Ohlden (Eneja) i Gjurgja Halper-Leppée (Didona), Henry Purcell, <em>Didona i Eneja</em>, Göteborg, 1952.

    Gjurgja Halper-Leppée nastupala je u Stora Theatern u Göteborgu i Gradskom kazalištu u Malmöu. U Göteborgu je 20. veljače1952. bila prva švedska interpretkinja Didone u operi Didona i Eneja Henryja Purcella (1659-1695). Gostovala je u Zürichu i u milanskoj Scali. Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su joj širok izbor repertoara, pa je tumačila i Lizu u Pikovoj dami, Salud u operi Manuela de Falle Kratak život, Groficu u Figarovu piru. Njegovala je i koncertnu djelatnost. Nastupala je na Skandinavskom radiju. Pedagošku djelatnost započela je 1957. u Göteborgu, od 1970. do 1973. predavala je na Visokoj glazbenoj školi u Stockholmu. Odgojila je nekoliko poznatih švedskih pjevača. Njezin mezzosopran velikog opsega, osebujne tamne boje, izjednačen i plemenit, lirske podatnosti, s lijepim i dotjeranim pianima i mezzavoceom zabilježen je na tonskim zapisima tvrtka Gramophone i EL HMV. U diskografskom izdanju EMI Classics The Record of Singing nalazi se na četvrtom CD-u na prvome mjestu.

    Gjurgja Leppée, udana pl. Halper, cijenjena u svojoj novoj domovini (posljednji razgovor na švedskom radiju imala je 16. rujna 1985.), umrla je u Stocholmu 18. studenoga 1996. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti