Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giacomo Puccini, Madame Butterfly, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Ivan Repušić
Piše: Marija Barbieri
Bila je to Madame Butterfly oslobođena nepotrebnih nadgradnji i u interpretaciji proizašla isključivo iz Puccinijeve partiture. Na taj je način djelo zasjalo u svojoj potpunosti i tragičnoj ljepoti. A lišeno suvišnog djelovalo je izvornom snagom. Osjetili su to i izvođači pa su mu se potpuno predali. Osjetila je to i publika, a njezin je pljesak trajao dugo ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Split: Ivo Tijardović, Spli'ski akvarel, red. Krešimir Dolenčić, dir. Ivo Lipanović
Piše: Tonći Šitin
Ako je cilj ovogodišnjeg Akvarela razonoda publike u stilu stokoluri da je more, nebo i Split, po reakcijama publike čini se da je većina našla ponešto za sebe. Postmoderna vizura Krešimira Dolenčića ostala je ipak u okvirima lake bidermajerske varijante koja se kretala kroz meandre viđenoga, uz ritam koji otvara vrata novome što na ironičan način promatra kraj jedne iluzije ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Boris Papandopulo, Sunčanica, red. Ozren Prohić, dir. Nikša Bareza
Piše: Marija Barbieri
Ingrid Haller ne samo da je imala dovoljno vokalne i kreativne snage za zahtjevnu i napornu ulogu Sunčanice, nego je ulogu suvereno svladala i donijela zaokruženo i uvjerljivo glazbeno-scensko ostvarenje. Scenski je bila vrlo spontana, pjevala je bez napora i sigurno prelazila sve zamke teške i složene naslovne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
54. splitsko ljeto, koncert Operne zvijezde Splitu
Piše: Marija Barbieri
54 Splitsko ljeto završilo je koncertom Operne zvijezde Splitu. Po završetku redovitog programa bugarska sopranistica Svetla Vassileva zanosno je otpjevala Daleko m' e biser mora, a korejski tenor Francesco Hong, poveo je Mićinom pjesmom završni prizor Gotovčeva Era s onoga svijeta s kojim je Ljeto završilo. Pljesak oduševljenog gledališta dugo nije prestao ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Split: Giuseppe Verdi, Don Carlos, dir. Ivan Repušić, red. Petar Selem
Piše: Tonći Šitin
U ulozi Filipa čuli smo dva basa: Ivicu Čikeša i mlađeg Luciana Batinića. Ivica Čikeš baršunastim je basom i snažnim unutrašnjim intenzitetom, izmučenog monarha donio na okamenjen i strog način, dok je Luciano Batinić cijeli lik donekle glumački oslobodio i ispunio toplinom svog basso nobile koji je s radošću pozdravljen od publike ...pročitajte cijeli tekst...
Gostovanje: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, Giacomo Puccini, Tosca, red. Damir Zlatar Frey ( u HNK u Zagrebu)
Piše: Marija Barbieri
Izvedba je imala dva različita dijela: prvi čin koji je protekao u nesnosnoj zvučnosti orkestra što je stvaralo nervozu. U drugome se činu počelo primirivati, zvuk se vratio u nužne dimenzije i do kraja predstave riječki je orkestar mogao pokazati sve svoje kvalitete, a solisti su se mogli više koncentrirati na pjevanje i mizanscenu ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Gioacchino Rossini, Seviljski brijač
Piše: Ramiro Palmić
Redatelj Ozren Prohić pokazao je stvaralačku svježinu i inventivnost, uživljavanje u dramski i glazbeni segment predstave te temeljit i sistematičan rad kako sa čitavim pjevačkim ansamblom, i nije bilo praznoga hoda. U nizu detalja, svakako je simpatičan režijski zahvat kada Figaro dolazi na scenu u staroj Volkswagenovoj Bubi ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Sergej Rahmaninov, Aleko; Pietro Mascagni, Cavalleria rusticana
Piše: Marija Barbieri
Lucianu Batiniću pružena je prigoda nastupiti u glavnoj, naslovnoj ulozi. To znači da dobrim dijelom na svojim plećima treba iznijeti operu, što baš i nije uvijek lako i jednostavno. Batinić je uvjerljivim i snažnim scenskim nastupom dokazao da to itekako može pa bi bilo umjesno iskoristiti i taj njegov potencijal, a ne samo nesporni vokalni ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Split: Giacomo Puccini La Bohème, dir. Ivan Repušić, red. Dora Ruždjak Podolski (uz posebnu izvedbu)
Piše: Tonći Šitin
Mladi solistički ansambl ponovo se pokazao sposobnim za velike zadatke. Rodolfo Branka Robinšaka nema Mužekovu svježinu i nijansiranu dinamiku, polet i ekspresiju, ali Robinšak je umjetnik logičnog fraziranja i plastičnog oblikovanja pjevane fraze, ništa ne prepušta slučaju, ton je lijep i plemenit ...pročitajte cijeli tekst...
Bila je to Madame Butterfly oslobođena nepotrebnih nadgradnji i u interpretaciji proizašla isključivo iz Puccinijeve partiture. Na taj je način djelo zasjalo u svojoj potpunosti i tragičnoj ljepoti. A lišeno suvišnog djelovalo je izvornom snagom. Osjetili su to i izvođači pa su mu se potpuno predali. Osjetila je to i publika, a njezin je pljesak trajao dugo ...pročitajte cijeli tekst...
Ako je cilj ovogodišnjeg Akvarela razonoda publike u stilu sto koluri da je more, nebo i Split, po reakcijama publike čini se da je većina našla ponešto za sebe. Postmoderna vizura Krešimira Dolenčića ostala je ipak u okvirima lake bidermajerske varijante koja se kretala kroz meandre viđenoga, uz ritam koji otvara vrata novome što na ironičan način promatra kraj jedne iluzije ...pročitajte cijeli tekst...
Ingrid Haller ne samo da je imala dovoljno vokalne i kreativne snage za zahtjevnu i napornu ulogu Sunčanice, nego je ulogu suvereno svladala i donijela zaokruženo i uvjerljivo glazbeno-scensko ostvarenje. Scenski je bila vrlo spontana, pjevala je bez napora i sigurno prelazila sve zamke teške i složene naslovne uloge 
54 Splitsko ljeto završilo je koncertom Operne zvijezde Splitu. Po završetku redovitog programa bugarska sopranistica Svetla Vassileva zanosno je otpjevala Daleko m' e biser mora, a korejski tenor Francesco Hong, poveo je Mićinom pjesmom završni prizor Gotovčeva Era s onoga svijeta s kojim je Ljeto završilo. Pljesak oduševljenog gledališta dugo nije prestao ...pročitajte cijeli tekst...
U ulozi Filipa čuli smo dva basa: Ivicu Čikeša i mlađeg Luciana Batinića. Ivica Čikeš baršunastim je basom i snažnim unutrašnjim intenzitetom, izmučenog monarha donio na okamenjen i strog način, dok je Luciano Batinić cijeli lik donekle glumački oslobodio i ispunio toplinom svog basso nobile koji je s radošću pozdravljen od publike 
Izvedba je imala dva različita dijela: prvi čin koji je protekao u nesnosnoj zvučnosti orkestra što je stvaralo nervozu. U drugome se činu počelo primirivati, zvuk se vratio u nužne dimenzije i do kraja predstave riječki je orkestar mogao pokazati sve svoje kvalitete, a solisti su se mogli više koncentrirati na pjevanje i mizanscenu 
Redatelj Ozren Prohić pokazao je stvaralačku svježinu i inventivnost, uživljavanje u dramski i glazbeni segment predstave te temeljit i sistematičan rad kako sa čitavim pjevačkim ansamblom, i nije bilo praznoga hoda. U nizu detalja, svakako je simpatičan režijski zahvat kada Figaro dolazi na scenu u staroj Volkswagenovoj Bubi 
Lucianu Batiniću pružena je prigoda nastupiti u glavnoj, naslovnoj ulozi. To znači da dobrim dijelom na svojim plećima treba iznijeti operu, što baš i nije uvijek lako i jednostavno. Batinić je uvjerljivim i snažnim scenskim nastupom dokazao da to itekako može pa bi bilo umjesno iskoristiti i taj njegov potencijal, a ne samo nesporni vokalni 
Mladi solistički ansambl ponovo se pokazao sposobnim za velike zadatke. Rodolfo Branka Robinšaka nema Mužekovu svježinu i nijansiranu dinamiku, polet i ekspresiju, ali Robinšak je umjetnik logičnog fraziranja i plastičnog oblikovanja pjevane fraze, ništa ne prepušta slučaju, ton je lijep i plemenit