Leksikon hrvatskih opernih pjevača
-
(Osijek, 22. ožujka 1897. – Rijeka, 24. kolovoza 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Milan Pichler je 1926. uvrstio u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog koji će postati njegova amblemska uloga. Osvajao je svojim plemenitim, sonornim, opsežnim i raskošnim bas-baritonskim glasom ali i izvanrednim glumačkim sposobnostima čime je donosio na scenu žive i vjerodostojne likove. Bio je jedna od najvećih ličnosti hrvatske operne reprodukcije ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kranj, 10. srpnja 1905. – 28. kolovoza 1974.)
Piše: Marija Barbieri
Umjetnik velike pjevačke kulture i široke naobrazbe, Rus je posve iskoristio sve prednosti svojega snažnog i opsežnoga glasa i ubrzo po dolasku u zagrebačku Operu počeo nizati nastupe na premijerama i praizvedbama. Premda je u zagrebačkoj Operi ostao samo četiri sezone, u plejadi njezinih odličnih basova pripada mu važno mjesto ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 14. veljače 1910. – Ljubljana, 22. lipnja 1961.)
Piše: Marija Barbieri
Elza Karlovac je svojim plemenitim, tamno obojenim mezzosopranom, nepogrešivom muzikalnošću i temperamentnom scenskom igrom ostvarila više od šezdeset uloga. U ljubljanskoj Operi postigla je umjetničku zrelost i obogatila repertoar novim ulogama među kojima su najuspjelije bile Crkvenjarku u Jenůfi te iznimno glasovno i scenski atraktivna Carmen ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Karlovac, 17. prosinca 1898. – Zagreb, 23. studenoga 1989.)
Piše: Marija Barbieri
Gostovanje Zlate Lipovšćak-Rajić „pokazuje da je pred dvije godine bilo nepravedno za našu pjevačku i pozorišnu umjetnost, kad je ona napustila pozornicu, iako privremeno, jer posjeduje rijetke glasovne kvalitete, lijepi muzikalni talenat i fini teatralni osjećaj. Ovom njezinom mnogostrukom prirodnom daru, dodano je skroz solidno školovanje" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Budimpešta, 12. travnja 1896. – Zagreb, 9. kolovoza 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Lucija Ožegović bila je članica zagrebačke Opere od 1924. do 1942. Vratila se 1945. Bila je umjetnica s naglašenim smislom za karakterizaciju. Grofica u Pikovoj dami pratila ju je tijekom cijele karijere pa ju je pjevala i 1946. a kritičarka je zapisala da je njezina kreacija glasovno svježa, umjetnički izradjena i „s bogatstvom izražaja" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 6. studenoga 1884. – Colma, San Mateo County, Kalifornija, SAD, 18. studenoga 1973.)
Piše: Marija Barbieri
U veljači 1926. Mate Čulić Dragun nastupio je u Zagrebu kao Germont u Traviati. Kritičar je tom prigodom zapisao da „su se jasno ispoljile sve sposobnosti, koje su mu u vanjskom svijetu pribavile uspjeh. Prije svega to su prirodjene glasovne kvalitete. Jasni, meki bariton svijetloga tenoralnoga timbra koji naročito u najvišem položaju, zvonko i efektno ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 30. lipnja 1893. – 2. veljače 1965.)
Piše: Marija Barbieri
O Marijanu Majcenu Novosti su 1939. pisale da je već dovoljno poznat i našem općinstvu, i ustvrdile: „Pokazuje sve karakteristike solidne i dobre škole. Sigurno je postiran i u svim položajima izjednačen, a kako ovaj simpatični pjevač tvori ton i kako ga umije raspredati, to svjedoči ne samo o pjevačkoj zrelosti i iskustvu nego i o kulturi.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Litava, 1885. – Tel Aviv, 1954)
Piše: Marija Barbieri
Tenor Armin Armidi zagrebačkoj publici predstavio se 24. rujna 1914. kao Knez Lodoriko na praizvedbi opere Lopudska sirotica Franje Serafina Vilhara-Kalskog. Nakon njegove izvedbe Hermana u Pikovoj dami 1917. kritičar je zapisao: „Njegov je lirski tenor u sredini, a osobito u visini ljubak, mek i topao, i ima vrlo ugodan timbre glasa“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Brod na Savi, 28. rujna 1886. – New York, travanj 1973.)
Piše: Marija Barbieri
Muk de Jarić debitirao je 1913. kao Don José u Carmen u Kasselu, a 1914. pjevao je Fausta. Slijedio je Parsifal i solo dionica u Beethovenovoj Missi solemnis. Novosti su 1919. pisale: „Jarić je u Beču dobio posljednji 'šlif', imade alure bečkih operetnih tenora, imade lijep glas i pojavu – nije dakle čudo, da je na bečkom operetnom tržištu zapremao prvo mjesto.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Klanjec, 26. ožujka 1907. – Sarasota, Florida, 13. svibnja 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Dragutin Šoštarko pjevao je Rigoletta, a kritičar je zapisao: „Zreli, tamni, mekani bariton Dragutina Šoštarka došao je u ulozi Rigoleta do punog izražaja Njegov je pjev bio pun zanosa, glasbene misli fino modelirane, izražajna skala bogato niansirana stvorivši krasnu kreaciju ove uloge.“ Šoštarko je imao jedan od najljepših baritonskih glasova koje smo imali ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trst, 30. travnja 1916. – Cipar, 19. svibnja 2011.)
Piše: Marija Barbieri
Alda Noni je u Zagrebu 1939. u ulozi Gilde „pjevala koloraturne fioriture i visine s takvom lakoćom i zvonkom prodornosti, da je oduševljen pljesak publike bio premala nagrada za njezino pjevačko umijeće i ljupkost“. Alda Noni bez sumnje je jedna od najvećih pjevačica svjetskog ugleda koji su kao angažirani članovi hrvatske Opere nastupali u Hrvatskoj ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 7. prosinca 1906. – 23. ožujka 1983.)
Piše: Marija Barbieri
Nikoli Šterleu najbolje su ležale uloge u repertoaru tenora lirico leggero i bio je zacijelo jedini takav tenor u povijesti zagrebačke Opere. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Falstaffa, kako pišu Novosti 9. studenoga 1937., „s mnogo mladenačkog poleta donio je svog Fentona, koja rola osobito pogoduje njegovom nježnom i toplom lirskom tenoru“. ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)
Piše: Marija Barbieri
„Glazbeni Stockholm je u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme tako temeljito izobraženi i tako bogato nadareni kao ona.“ Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su Gjurgji Halper-Leppée širok izbor repertoara ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gornji Sv. Ivan (Baja), 27. siječnja 1909. – Zagreb, 9. siječnja 1968.)
Piše: Marija Barbieri
I Bečani su upoznali glas Anke Jelačić, bogat, sjajan, tamno obojen mezzosopran raskošnih altovskih dubina koji je s lakoćom dopirao do zvonkih visina. Bečku publiku i kritiku osvajala je prvenstveno kao Carmen, koje je svojim jedinstvenim glasom i temperamentom, vitkom pojavom, kao i pjevačkim, glumačkim i plesnim umijećem bila idealna interpretkinja ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Pula, 19. siječnja 1905. – Santiago de Chile, 11. srpnja 1976.)
Piše: Marija Barbieri
„Župan bijaše primljen vrlo srdačno, te se može kazati da je već prigodom svog prvog nastupa u Zagrebu osvojio naše općinstvo.“ Rudolf Župan bio je u zagrebačkom angažmanu jedanaest godina, a oni koji su ga doživjeli na sceni i danas o njemu govore kao o sjajnom pjevaču i impresivnom umjetniku. Nedvojbeno, jedan je od najvećih u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zemun, 30. srpnja 1909. – Varaždin, 29. ožujka 1998.)
Piše: Marija Barbieri
Nada Tončić bila je jedna od onih umjetnica koje su zlatnim slovima pisale povijest hrvatske opere. „Ta jedinstvena skromna žena prvorazredne kulture i glasa" dala je hrvatskom kazalištu 86 uloga. Bila je iznimno omiljena i visoko cijenjena profinjena umjetnica, jedna od najcjelovitijih umjetničkih osobnosti hrvatske glazbe
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sušak, 15. srpnja 1900. – Nürnberg, 30. srpnja 1972.)
Piše: Marija Barbieri
„Otkriven je novi tenor. Pravi, lijepi i plemeniti, metalni i toplo timbrirani lirski tenor lake neforsirane sjajne visine, glasovni materijal, koji izgleda da je već priroda sama impostirala. Sretnome g. Gustavu Remecu, koji je kao kapetan Koltay u opereti Viktorija prvi puta stupio na daske i koji je obdaren tako lijepim glasom, sudbina nije uskratila ni muzikalnost“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 19. ožujka 1902. – 8. prosinca 1986.)
Piše: Marija Barbieri
Teško se sjetiti je li ijedan drugi debi u zagrebačkoj Operi kao onaj Gite Gjuranec bio popraćen takvim dugim oduševljenim osvrtima. Gita Gjuranec nije puno nastupala i nije ostvarila toliko uloga kao njezine slavnije kolegice, niti je nakon početnih hvalospjeva kritike i neospornih kvaliteta ipak stekla čvršću poziciju u zagrebačkom solističkom ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sarajevo, 31. siječnja 1904. – Miami Beach, 7. rujna 1990.)
Piše: Marija Barbieri
U jedanaest godina svojega zagrebačkog angažmana (od 1930. do uspostave NDH 1941.) Leo Mirković bio je jedan od iznimno dragocjenih solista Opere, pjevač neobično široka repertoara, umjetnik koji je ostvario niz zapaženih cjelovitih glazbeno-scenskih kreacija, vrlo muzikalan, dobro školovan, uvijek pouzdan i siguran
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Maribor, 1. lipnja 1911. – 25. prosinca 2001.)
Piše: Marija Barbieri
Erika Druzovič ulazi u plejadu velikih opernih pjevača poteklih iz pjevačke škole Marije Kostrenčić, profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Erika Druzovič bila je u stalnom angažmanu u zagrebačkoj Operi samo pet sezona, ali se u sjećanje urezala kao jedna od njezinih najmuzikalnijih i najprofinjenjih glazbeno-scenskih umjetnica ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ston, 1. travnja 1902. – Kalamazoo, Michigan, ? veljače 1986.)
Piše: Marija Barbieri
O debiju Piera Pierotića 1929. u Zagrebu kritika je pisala: „Dokazao je da posjeduje vanredno ugodan bariton, dobru školu i muzičku kulturu. Bez ikakvih vanjskih efekata, ukusnom i otmjenom glumom on je koncentrirao svu pažnju na svoje pjevanje.“ Te kvalitete dovele su ga i u Bečku državnu operu, čiji je stalni član postao
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Hedrehely, grofovija Somogy, 21. studenoga 1903. – Zagreb, 14. lipnja 1964.)
Piše: Marija Barbieri
„Mlada pjevačica ima bogati, opsežni i vanredno svježi dramatski sopran, koji je mirno postavljen i dobro školovan, ona je muzikalna i pjevački sigurna.“ – pisala je kritika nakon debija Ide Juranić u ulozi Leonore u operi Moć sudbine. Ida Juranić imala je u repertoaru više od dvadeset najtežih uloga dramskog soprana i više od tri stotine pjesama ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Požega, 26. studenoga 1897. – Umag, 2. ožujka 1975.)
Piše: Marija Barbieri
Vilma Nožinić bila je, prema Lovri Matačiću, „istinska primadona, prva dama zagrebačke Opere, primadona po svim kvalitetama jednog opernog umjetnika a ne, kako se često zna dogoditi, po kapricama i sitnim zahtjevima operne dive“. Sedamdesetak uloga uglavnom velikih i glavnih svjedoče o pjevačici kojoj je teško naći ravne u povijesti hrvatske opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 31. kolovoza 1904. – 29. kolovoza 1990.)
Piše: Marija Barbieri
Na praizvedbi operete Mala Floramye Zlatka Radica je zablistala i stekla veliku popularnost. Ubrzo je dobila poziv za gostovanje u Zagrebu. Nastavila je opernu karijeru u zemlji i inozemstvu. U povijesti hrvatske glazbe bit će zapamćena kao prva Floramye ali i kao jedna od istaknutih umjetnica poteklih iz splitskoga glazbenog kruga ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Vojakovac kraj Križevaca, 9. srpnja 1898. – Zagreb, 22. lipnja 1972.)
Piše: Marija Barbieri
Pajo Grba solističku je karijeru započeo u Ljubljani, a u Zagrebu je u angažmanu proveo 22 godine. Bio je glazbenik sigurna umjetničkog ukusa, zaobljene fraze, lijepe pjevne linije, dobre muzičke deklamacije i znatne izražajnosti, S maksimalnim zauzimanjem ostvario je pedesetak velikih uloga u operi i opereti i uvijek bio pouzdan oslonac u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ekaterinodar (danas Krasnodar), 1901. – Rijeka, 18. ožujka 1983.)
Piše: Marija Barbieri
Anatol Manoševski rođen je u ruskom Krasnodaru, a pjevanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ulazi u red požrtvovnih muzikalnih umjetnika ugodna glasa i prikladna izgleda koji s uspjehom ostvaruju uloge lirskog karaktera, nikada ne zakazuju i omogućuju nesmetani rad Opere. U njegovu bogatom repertoaru bilo je stotinjak likova ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prijedor, 24. siječnja 1906. – Zagreb, 25. travnja 1986.)
Piše: Marija Barbieri
U osvrtu na premijeru Šišmiša 1933. kritičar će zapisti da je Vera Misita „svojim kristalnim glasom, dotjeranim preciznim pjevanjem, muzikalnošću te krasnom pojavom i raskošnim i elegantnim toaletama oduševila publiku“. Rosalinda, uloga najvećih opernih zahjeva, bila je krunska uloga Vere Misite koja ju je potvrdila kao operetnu primadonu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 1. lipnja 1891. – Rio de Janeiro, 5. lipnja 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Pavao Marion Vlahović je u Zagrebu prvi put gostovao 3. listopada 1926. kao Canio u Pagliaccima, a kritika je pisala: „Njegov izrazit tenorski glas izvanredno je lijepe boje, divne svježine i krasnog zvuka. U glazbenom predanju i scenskoj igri dao je uistinu verističkog Pagliaccia snažnog djelovanja. Publika je nagradila pjevača bogatim i toplim pljeskom.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Tiflis (Tbilisi), 12. rujna 1887. – Zagreb, 11. ožujka 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Bas Aleksandra Griffa bio je plemenite boje, sonoran i izjednačen, pjevanje kultivirano, muzikalno i sigurno, a odlikovalo se profinjenošću fraziranja i mekoćom legata. Produhovljeni zanos, seriozan i plemenit patos, prirođeno gospodstvo, plemenitost osjećaja i uljuđenost geste činili su ga nenadmašivim interpretom mirnih i ozbiljnih likova ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Rijeka, 10. prosinca 1894. – Zagreb, 20. lipnja 1986.)
Piše: Marija Barbieri
Ančica Mitrović bila je iznimna i posve posebna umjetnica fascinantne karijere od operetne subrete do prvorazredne operne umjetnice. Imala je glas opsega od tri oktave i mogla je pjevati sve što je skladano za ženski glas. Prema mišljenju svih koji su je doživjeli na sceni i s njom nastupali, Ančica Mitrović bila je najveća umjetnica hrvatske glazbene scene ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)
Piše: Marija Barbieri
Božidar Vičar je u dvadeset i pet godina solističkoga djelovanja ostvario sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama (Hasanaginica, Dorica pleše i Amfitrion). Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Dobanovci, Srijem, 23. prosinca 1896. – Novi Sad, 6. siječnja 1987.)
Piše: Marija Barbieri
Lijepa glasa i istančana smisla za interpretaciju Nikola Cvejić ostvario je repertoar od više od osamdeset glavnih uloga. Bio je samo pet godina u angažmanu u Zagrebu – kasnije je dosta gostovao – ali je bio jedan od istaknutijih članova zagrebačke Opere. Od 1945. do 1970. bio je iznimno cijenjeni profesor pjevanja na beogradskoj Muzičkoj akademiji ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gorica, 23. siječnja 1896. – Zagreb, 26. studenoga 1958.)
Piše: Marija Barbieri
Publika je voljela Marija Šimenca kao umjetnika i kao čovjeka. Osvajao je ne samo jedinstvenom ljepotom glasa i nekim veličanstvenim kreacijama nego i svojom jednostavnošću, gotovo prostodušnošću, i radošću. U povijesti hrvatske opere ostat će zapamćen ne samo kao prvi Ero nego i kao jedan od njezinih najboljih i najomiljenijih pjevača ...pročitajte cijeli tekst...
-
Od Marija Šimenca do Milana Pichlera
Piše: Marija Barbieri
Treće godište publikacije podnaslovili smo sa Od Marija Šimenca do Milana Pichlera. Taj podnaslov je simbolički i povezuje hrvatsku opernu reprodukciju sa slovenskim tenorima. Mario Šimenc bio je i prvi interpret kultnog lika hrvatske opere – Miće iz Ere s onoga svijeta. a Milan Pichler je pjevač koji postaje glavna ličnost u formiranju Opere u Rijeci
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prag, 6. veljače 1902. – 4. lipnja 1990.)
Piše: Marija Barbieri
U povodu premijere Turandot 1928. kritka je zapisala: „Naslovnu partiju pjevala je, više nego odlično, gdja Zdenka Zika." Premda se Zdenka Zika u angažmanu u zagrebačkoj Operi zadržala samo četiri sezone i kasnije povremeno gostovala, ispisala je nekoliko najljepših stranica u njezinoj povijesti i bila jedna od njezinih najsjajnijih zvijezda
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prag, 28. prosinca 1889. – 21. rujna 1955.)
Piše: Marija Barbieri
Osvrćući se na obnovu Dalibora, u kojoj je Knittl pjevao naslovnog junaka i djelo režirao, izvjestitelj Novosti pisao je da je „izvedba Dalibora bila jedna od najboljih predstava ove sezone“. Knittl je bio umjetnik visoke kulture i izvrsne glazbene naobrazbe ali ne baš privlačna glasa no svojim je djelovanjem dao važan doprinos hrvatskoj operi ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varna, 21. ožujka 1887. – Sofija, 30. kolovoza 1960.)
Piše: Marija Barbieri
Petar Raičev „posjeduje sve kvalitete, kojima se pjevač može dodvoriti i razmaženijoj, da ne kažemo: blaziranijoj publici nego što je zagrebačka. Ima svjež, ugodan, krasno u svim registrima izjednačen, točnije rečeno: temeljito školovan organ, koji se bez i najmanje natege, čisto spontano, nekako sam sobom izvija iz grla, pa se razraste u pune sočne tonove“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varaždin, 15. veljače 1895. – Zagreb, 10. prosinca 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Ljudmila Radoboj je u gotovo trideset godina dugoj karijeri ostvarila 65 uloga u repertoaru lirico-spinto i dramskog soprana i neke mezzosopranske. Nije bila zvijezda ali bila je pouzdana članica Opere na koju se uvijek moglo osloniti, a takvi su pjevači nužni za nesmetano funkcioniranje opere s bogatim repertoarom i mnoštvom predstava ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kromĕříž, 10. srpnja 1885. – Bratislava, 20. studenoga 1950.)
Piše: Marija Barbieri
Flögl je 19. listopada 1921. kao Don Pasquale bio član briljantnog solističkog kvarteta na prvoj hrvatskoj izvedbi istoimene Donizettijeve opere. „Gdje je trebalo pjevati, pustio je maha svom gromornom basu.“ – pisao je 26. listopada Jutarnji list. Arnold Flögl je bez svake sumnje jedan od važnih umjetnika u povijesti zagrebačke Opere
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 2. veljače 1896. – 21. studenoga 1978.)
Piše: Marija Barbieri
Zahvaljujući specifičnoj boji ujednačenog i besprijekorno vođenoga glasa, uzornom fraziranju i profinjenom muziciranju te smislu za vokalnu interpretaciju kao i cjelovitoj glazbenoj naobrazbi Drago Hržić bio je podjednako cijenjen kao operni i koncertni pjevač. Bio je jedan od najboljih hrvatskih verdijanskih pjevača uopće
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Graz, 7. svibnja 1890. (ili 1889.) – Graz, 1944.)
Piše: Marija Barbieri
Tinka Wesel-Polla bila je vrsna pjevačica, o čemu svjedoče snimke, i u devet godina angažmana bila je vrlo korisna Operi. Repertoar joj je bio za njezinu vrstu glasa prilično velik. U povijesti zagrebačke Opere Tinka Wesel-Polla ostat će zabilježena kao jedan od njezinih prilično malobrojnih autentičnih koloraturnih soprana
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Čazma, 11. ožujka 1898. – Zagreb, 26. lipnja 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Jedna od najvećih hrvatskih umjetnica operne scene Zlata Gjungjenac-Gavella javno je nastupala četrdeset godina, ostvarila je sedamdeset uloga – šezdeset u operi, devet u opereti i jednu u drami – i imala više od tisuću nastupa, jednako uspjelih u operi i na koncertima. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, lirskog i dramskog soprana ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 4. studenoga 1891. – 7. veljače 1989.)
Piše: Marija Barbieri
Muzikalan i pouzdan, ugodna svježa glasa s naglašenim smislom za karakterizaciju lika, Milan Šepec dokazao se i u operi kao tumač uloga manjih vokalnih zahtjeva, ali vrlo zanimjivih. Dana 6. studenoga 1954. proslavio je 40. godišnjicu umjetničkog rada kao Eisenstein u Šišmišu i nakon ostvarenih više od osamdeset operetnih i opernih uloga otišao u mirovinu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Chernivtsi, 26. ožujka 1894. – Ehrwald u Tirolu, 22. listopada 1985.)
Piše: Marija Barbieri
Viorica Ursuleac je nakon studija u Beču debitirala u Zagrebu 7. studenoga 1917. kao Charlotta u Wertheru. Pjevala je široki repertoar, od Mozarta do Verdija, Wagnera i Puccinija, ali u povijest ulazi kao straussovski sopran jer je kao omiljena sopranistica Richarda Straussa pjevala na praizvedbama triju njegovih opera Arabelle, Dana mira i Capriccia ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trst, 11. ožujka 1893. – Ljubljana, 16. prosinca 1943.)
Piše: Marija Barbieri
Robert Primožič nije bio samo pjevač velike muzikalnosti i izvrsnih glasovnih mogućnosti nego i snažna umjetnička osobnost, umjetnik koji je osjećao scenu i njezine zakonitosti. Zbog toga se već 1928. počeo baviti opernom režijom. U angažmanu u Zagrebu bio je samo jedanaest godina ali je jedan od vodećih baritona u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Cavtat, 27. lipnja 1890. – 24. travnja 1966.)
Piše: Marija Barbieri
Tino Pattiera u Dresdenu je bio idol. Elementarna privlačnost njegova mediteranskoga glasa i pojave bila je toliko neodoljiva da je uskoro postao ljubimcem publike koja ga je obožavala, pogotovo njezin ženski dio. Jednostavno je bio utjelovljenje tenora, punokrvni scenski umjetnik, a nikada nije pozvan na gostovanje u Zagreb ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gradišče (Gradisca) ob Soči 10. veljače 1890. – Beograd, 30. prosinca 1959.)
Piše: Marija Barbieri
Josip Rijavac bio je nadasve uvjerljiv i profinjen interpret različitih stilskih i interpretativnih zahtjeva pa je osobito ostao u sjećanju svojim sjajnim ostvarenjima u talijanskom i francuskom repertoaru koji je bio najprikladniji njegovu glasu, glazbenom promišljanju i pjevačkoj eleganciji. Publika ga je obožavala, a kritika osobito cijenila ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Tonske snimke Ljubice Oblak-Strozzi pokazuju njezin prvorazredan velik, lijep ujednačen dramski sopran, moćan duboki registar ali i blistav visoki C te lijepa piana i dramatski izraz koji nikada ne ide na uštrb ljepote tona. Bila je velika vokalna umjetnica i nesporno je da je u nizu sjajnih hrvatskih soprana Ljubica Oblak-Strozzi jedna od najvećih ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Rakek, 8. rujna 1888. – Ljubljana 20. studenoga 1950.)
Piše: Marija Barbieri
Prema Narodnim novinama 24. rujna 1915. kritika je na Levarovim zagrebačkim početcima isticala kako „pedantno, lijepo i oprezno raspolaže glasom i nastoji vrlo savjesno iznijeti svu skalu dinamskih izražaja, podavajući tako svojim kantilenama pravu plastičnu formu“. Bio je, po navodima kritike, „fin pjevač“, „umjeren kao uvijek, gentleman po izgledu i držanju“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Šentjur kraj Celja, 7. travnja 1882. – Zagreb, 7. studenoga 1933.)
Piše: Marija Barbieri
Bukšekov repertoar bio je vrlo bogat i raznolik, a najveće je uspjehe postizao u fahu dramskog baritona u kojemu je najbolje dolazila do izražaja ljepota i snaga njegova glasa. Poznate su bile i njegove interpretacije Kocelina i Hellwinga. Rudolf Bukšek bio je jedan od onih pouzdanih i kvalitetnih glazbeno-scenskih umjetnika koji osiguravaju rad Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 15. svibnja 1883. – 10. veljače 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Na gostovanju ansambla osječkog kazališta u Splitu 1914. pjevala je Ameliju u Krabuljnom plesu. Novine su zapisale da je „njezin uspjeh znak lijepe umjetničke budućnosti“. Poslije Drugoga svjetskog rata nastupila je 1947. u Scali kao Madelon u Andréi Chenieru. U Splitu je Cvijeta pl. Cindro uživala ugled cijenjene pjevačke pedagoginje
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Križevci, 30. siječnja 1892. – Zagreb, 19. ožujka 1966.).
Piše: Marija Barbieri
Marta Griff-Pospišil ušla je u hrvatsku opernu povijest kao jedan od najljepših glasova. Metalnog sjaja u zvonkim visinama, pastozan u dubokim položajima, bogatih preljeva, baršunastog timbra, mekan i izražajan, sjajno je korespondirao s njezinom snažnom umjetničkom ličnošću. Otmjena muzikalnost i lijepa pojava bile su njezine dodatne kvalitete ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Vevče kraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. – Zagreb, 30. srpnja 1968.)
Piše: Marija Barbieri
Nemoguće je nabrojati sve Križajeve velike kreacije zlatnim slovima upisane u povijest hrvatske glazbe, a kamoli sve uloge koje je pjevao u Zagrebu. Bilo ih je više od stotinu i trideset, Josip Križaj bio je iznimna pjevačko-scenska osobnost. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško dostići, ako je uopće i moguće. Bio je umjetnik ispred svoga vremena ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 10. srpnja 1889. – Beč, 4. prosinca 1964.)
Piše: Marija Barbieri
Visoka, vitke pojave, lijepe plave kose, urođena talenta za glumu, Vera Schwarz savršeno je te kvalitete spajala s vrhunskim glazbenim umijećem. Njezin je glas bio savršeno postavljen i ujednačen u cijelom velikom opsegu a pjevačka tehnika besprijekorna pa je s lakoćom mogla pjevati jednu za drugom uloge jako različitih zahtjeva ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ruma, 29. srpnja 1888. – Zagreb, 5. rujna 1976.)
Piše: Marija Barbieri
Paula Trauttner imala je umjetničku i osobnu vezu s velikim Josipom Križajem. U sjećanju su ostali i likovno ovjekovječeni njihovi zajednički nastupi kao Lotharija i Mignon. Paula Trauttner-Križaj se u bogatom nizu lirskih soprana zagrebačke Opere izdvajala skladnom cjelovitošću svih glazbeno-scenskih komponenti i nekom posebnom poetikom ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 12. listopada 1883. – Bad Aussee, 9. srpnja 1958.)
Piše: Marija Barbieri
Zahvaljujući velikim glasovnim sposobnostima i visokoj muzikalnosti Nikola Zec preuzimao je glavne basovske uloge iako je ponekad pjevao i sporedne. Iako još za basa relativno mlad – jedva je prešao tridesetu – isticao se kao interpret velikih uloga. Kao vodeći bas Bečke državne opere Nikola Zec nastupao je i na premijerama ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kaštel kod Zlatara, 21. lipnja 1884. – Zagreb, 10. srpnja 1948.)
Piše: Marija Barbieri
Anka Horvat-Gottlieb najviše je voljela nastupati na koncertima, a njih su kritike pratile s još većim oduševljenjem – ako je to ikako moguće – nego njezine operne nastupe. Svojim kratkim ali nadasve uspjelim djelovanjem Anka Horvat-Gottlieb obogatila je hrvatsku glazbu kao jedna od najcjelovitijih umjetnica čiji je svaki nastup bio visoke estetske vrijednosti ...pročitajte cijeli tekst...
-
(?Sisak, 12. studenoga 1885. – Zagreb, 12. listopada 1943.)
Piše: Marija Barbieri
Sasvim sigurno Vika Engel bila je umjetnica fascinantne osobnosti a ne samo odlična pjevačica i glazbeno-scenska umjetnica. Autori napisa o njoj tražili su posebne izraze da bi je opisali. Vladimir Ciprin je 1933. napisao: „To ime je značilo uvijek najljepši uspjeh i najčišći umjetnički užitak […] jednu od najljepših stranica povijesti hrvatske opere.” ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.)
Maja de Strozzi bila je „pjevačica za ljubav koje je publika uvijek napunila kuću, što god ona pjevala, jer njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, što samo Francuz znade označiti riječju charme.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Križevci, 11. rujna 1884. – 9. listopada 1957.)
Piše: Marija Barbieri
U bogatom repertoaru od više od četrdeset uloga Milena Šugh posebno se isticala kao interpretkinja Wagnerovih likova u rasponu od Adriana u Rienziju do Brünnhilde u Sumraku bogova a Zagreb se poglavito divio njezinoj Senti u Ukletom Holandezu. Bila je sopran velike glasovne ljepote i profinjena pjevačkog i interpretativnog umijeća ...pročitajte cijeli tekst...
Arhiv
portreti
