Oživljena bajka

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić

• Svojevrsni nastavak hommagea Mozartu započetog prošlogodišnjom produkcijom (u konačnici ne osobito uspjele) satirične trač-komedije Teaterdirektor nastavljen je ove godine postavljanjem, prvi put u cjelovitom obliku na pozornici osječkog teatra, Čarobne frule u režiji i pod dirigentskom palicom Zorana Juranića. Juranić ispravno konzervativno promišlja o Mozartovoj podatnoj glazbeno-scenskoj čaroliji. Naime, bila je uočljiva redateljeva nakana da pri uprizorenju Čarobne frule izbaci iz prvog plana kao nevažne egipatske detalje na koje upućuju didaskalije o mjestu radnje, pretjerani realizam ptičarskog Papagenova kostima ili pak dokumentarističko ustrajavanje na aluzijama iz slobodnozidarske heraldike. Uistinu, važna je bila isključivo bajkovita, perfekcionistički pripremana i izvedena glazba koja uzdiže, oplemenjuje svaku riječ, namjeru, stanje ili gestu viđenu na pozornici.
  
  Zahvaljujući početnoj namjeri Zorana Juranića Čarobna frula na osječkoj pozornici uspijeva ostati bajka u punom smislu te riječi. Kompliciran zaplet i Mozartovo zakrabuljeno intelektualno moraliziranje, Juranić uspijeva iščitati i, što je mnogo zahtjevnije, prezentirati publici na način koji omogućuje praćenje radnje bez poteškoća i nesporazuma. Poznavatelji složenog i hibridnog libreta Emanuela Schikanedera znaju kolika je energija morala biti utrošena na njegovo pojednostavljivanje i pojašnjavanje. Uz magičnu Mozartovu glazbu koja prekriva gotovo svaki libretistički nesporazum, scenograf Žorž Draušnik i kostimograf Željko Nosić funkcionalnim, čas čudesnim i nadnaravnim, a čas zbiljsko-realističkim pozadinom i kostimima, pomažu Juraniću u zamisli da prvo cjelovito uprizorenje Čarobne frule u Osijeku nakon više od dva stoljeća od nastanka opere, ostane bez semantičkih pukotina, zasnovano na toliko nam udaljenim pojmovima ljubavi, dobrote, bratstva, humanizma – svemu onome što bi dobra bajka trebala sadržavati.
  
  Čarobna frula ima čak sedamnaest solističkih dionica za koje su osigurane alternacije. Juranić je angažirao sve soliste Opere te, kada je to bilo potrebno, gostujuće, uglavnom mlađe pjevače. U takvu okružju pozornost plijeni besprijekornom tehnikom, bojom glasa, gromkošću i samostojnošću mladi bas Goran Jurić, student pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u ulozi velikog svećenika Sarastra. U Osijeku je te premijerne večeri bilo vidljivo kako hrvatska opera bez bojazni može kročiti u budućnost. Tomu svakako pridonosi i Veronika Hardy, studentica pjevanja na osječkoj Umjetničkoj akademiji, koja je u repriznim predstavama utjelovila Papagenu, i pokazala velik talent i ambiciju te će, uz pravilno vođenje, neosporno postati oslonac bilo koje operne kuće u Hrvatskoj.
  
  U zahtjevnoj ulozi Kraljice noći uspješno je nastupila gošća, mlada koloraturna sopranistica Gorana Biondić, a među izvođačima se istakao i pjevački svjež Dali Mor kao živahni Papageno. Paminu je sa sigurnošću utjelovila nekadašnja članica osječke Opere Valentina Fijačko. U ulogama Triju dama nastupile su Sanja Toth, Ljiljana Čokljat i Blaženka Targuš.
  
  Ladislav Vrgoč i ovoga puta, uz kvalitetan i pamtljiv pjevački izričaj, odskače od kolega pjevača u pripremi scenske izvedbe. Vrgoč je izvrstan glumac, svaku otpjevanu dionicu Princa Tamina ilustrira pravilnom tjelesnom aktivnošću, gestom i grimasom. Kad bi se barem više osječkih opernih pjevača ugledalo na Vrgoča, shvatilo svrsishodnost i scenske izvedbe, a ne neprestano nemotivirano ukipljeni ustrajavali na zvukovnoj perfekciji, uvjeren sam da bi Čarobna frula, unatoč tomu što je po prvi puta na sceni osječkog HNK, duže živjela. Ovako ćemo se uzdati u svevremeno – bajkovito.
  
  © Ivan Trojan, KULISA.eu, 8. travnja 2010.

Piše:

Ivan
Trojan