Tosca bez prave dramske uvjerljivosti i vokalne dosljednosti
73. Ljubljana festival: Simfonijski orkestar SNG Maribor, Zbor Opere SNG Maribor i solisti, Giacomo Puccini, Tosca, izbor arija – koncertna izvedba, dir. Modestas Pitrėnas, Cankarijev dom
-
Početkom rujna Ljubljana festival, ove godine po 73. put, ulazi u svoju završnicu. Vrijeme je to koje za sobom nosi nekoliko atraktivnih glazbenih zbivanja, a jedan od njih svakako je fragmentarna koncertna izvedba na repertoaru stalno prisutne opere Tosca Giacoma Puccinija. U ovako koncipiranoj izvedbi nužna je zvjezdana solistička podjela radi atraktivnosti programa, što se, u stilu Ljubljana festivala, ostvarilo, a nastupili su: Sondra Radvanovsky (Tosca), Freddie De Tomasso (u ulozi Cavaradossija zamijenio je oboljelog Jonathana Tetelmana) i Sir Bryn Terfel (Scarpia). Svirao je Simfonijski orkestar SNG Maribor pod dirigentskim vodstvom Modestasa Pitrenasa, a na pozornici im se pridružio Zbor Opere SNG Maribor.
Puccini je Toscu završio 1899. prema libretu dvojice svojih stalnih suradnika, Luigija Illice i Giuseppea Giacose, za koji je kao predložak poslužila tada popularna drama Tosca Victoriena Sardoua. Radnja se odvija unutar jednog dana u Rimu u lipnju 1800. godine u vrijeme političkih napetosti pa radnja balansira između domoljubnih osjećaja i osobne drame zanesene i dobrodušne operne dive Florije Tosce i slikara Marija Cavaradossija čijoj je sreći presudio cinični prefekt rimske policije Barun Scarpia. Popularnost Tosce leži u jasno strukturiranoj radnji trilerskog ozračja koju je Puccini ugradio u glazbu prepunu dramatike. U tom brzom ritmu pokazao je svoj nenadmašan talent za opernu umjetnost pa se kroz permanentna zbivanja provlače neke od najljepših arija operne literature. Isto tako, precizno su strukturirani likovi od kojih svaki ima svoj, jasno ocrtan, karakter.
Nakon kratkog orkestralnog uvoda bez odbjeglog Angelottija večer je otvorio Freddie De Tomasso koji je lijepo oblikovanim tenorskim zapjevom interpretirao slavnu Cavaradossijevu ariju Recondita armonia. Potom je uslijedio duet s Toscom, Mario!, Mario! Mario! gdje je Sondra Radavanovsky pokazala određenu rezervu u glasu ili indisponiranost, ali konačan dojam nije bio sasvim loš. Potom je uslijedio duet Scarpije i Tosce gdje je Bryn Terfel pokazao suvereno baritonsko fraziranje, senzibilitet za Puccinijevu glazbu kao i veliko scensko iskustvo u ulozi Scarpije. Sve opisano pomoglo mu je i u posljednjem odlomku prije stanke, demonskom Te Deumu u kojemu je pokazao suveren nastup, ali i lagan zamor materijala pa se u prvoj visini okrenuo prema zboru kako bi anulirao eventualni tonski deficit. Zbor Opere SNG Maribor pokazao se kao odlično uvježban tonski aparat lijepo i čvrsto artikulirana tona, za sve opisano svakako je zaslužna odlična zborovoditeljica Zsuzsa Budavari-Novak.
Drugi dio koncerta započeo je izražajnim nastupom Bryna Terfela koji je pozornicu lišenu kulisa iskoristio za dinamičan scenski nastup, što samostalan što u duetu s Cavaradossijem. Sondra Radavanovsky u drugom je dijelu pokazala nešto bolje izdanje pa je njezina izvedba arije Vissi d'arte, Vissi d'amore bila je dostojna najvećih opernih pozornica. Nije to bilo savršeno pjevanje, ali je bilo uzvišeno, molitva Tosce umjetnosti i ljubavi, zbog drugoga je na kraju žrtvovala vlastiti život. Freddie De Tomasso otvorio je posljednju trećinu večeri emotivnom izvedbom arije E luncevan le stelle u kojoj je demonstrirao odličnu kontrolu srednjeg registra. De Tomasso je svakako poentirao i u duetu O dolci mani gdje je početnu frazu neobično lijepo ocrtao. Sondra Radavanovsky kvalitetno je zaokružila večer moćnim pozivom Scarpiji za suočenje pred Bogom. Orkestar pod dirigentskim vodstvom Modestasa Pitrenasa donio je kolorit Tosce tako da nije bila riječ o suhoparnoj pratnji pjevača, a posebno valja pohvaliti solo klarineta i čist ton trombona. Pitrenas je dirigent koji posjeduje specifičan senzibilitet za pratnju pjevača, a pokazao je i pristojne vokalne sposobnosti u nekoliko fraza koje inače pripadaju Scarpijinim uhodama.
Osim indisponirane naslovne junakinje koncertu se još mogu zamjeriti pomalo besmislene dramske interpretacije pjevača kao i preglasan orkestar, ali to je zbog koncertne strukture izvedbe kada se nalazi na pozornici, a ne u orkestralnoj jami kako je to na predstavi slučaj. Bila je to kvalitetna operna večer u Gallusovoj dvorani Cankarjeva doma koju je publika ispratila stajaćim ovacijama.
© Luka Nalis, OPERA.hr, 28. rujna 2025.
