Svečana obljetnica s nedostatkom zborske raskoši

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Valentin Egel – koncertna izvedba prigodom obilježavanja 140. obljetnice kazališne zgrade

• 

  Nabucco iliti Nabucodonosor treća je po redu opera Giuseppea Verdija koja je otvorila put maestrove slave neugasle do današnjih dana. Verdi je operu skladao u vrijeme kada se oporavljao od obiteljskih tragedija (smrt supruge i djece), ali i neuspjeha ranijih uradaka. Na sreću, Nabucco mu je potpalio umjetnički žar i vratio ga u život. Praizvedba se održala 9. ožujka 1842. u milanskoj Scali, gdje se priprema nova produkcija iduće operne sezone koja će biti svečano otvorena tradicionalno početkom prosinca. Scala je predstavu najavila pod naslovom Nabucodonosor, dirigent je Riccardo Chailly, a režiju priprema Alessandro Talevi, premijera je najavljena za 16. svibnja 2026.

  Riječki HNK Ivana pl. Zajca odlučio se za obilježavanje 140. obljetnice kazališne zgrade koncertno izvesti Nabucca i to isključivo s kućnim pjevačima, što je svakako hvalevrijedan potez. Izbor Verdijeve opere donekle je logičan (tradicionalna privrženost riječke publike skladatelju iz Busseta), iako bi se moglo raspravljati o tome je li trebala biti izvedena neka Zajčeva opera koje se previše rijetko čuju s pozornice kazališta koje nosi skladateljevo ime. Dirigentsko vodstvo koncertne izvedbe pripalo je Valentinu Egelu, a glavnu ulogu tumačio je Robert Kolar, uz svoju suprugu Kristinu kao Abigaille. Spomenuti duo i dalje je jamac kvalitete opernih izvedbi u Rijeci iako se, ovom prilikom, Kolar raspjevao tek u drugom dijelu. Kako bilo da bilo, njegov bariton vrlo je milozvučan instrument koji nježno oblikuje frazu ali to nikako ne ide na štetu dramatike, posebno u segmentima kada Nabucca spopada umna bolest. Kristina Kolar ima ulogu Nabuccove kćeri u svakoj pori svoga glasa velikog raspona, visine su joj moćne i jasno artikulirane i nije sve otpjevala na forcu, u što interpretatorice ove uloge znaju zaglibiti. Mezzosopranistica Stefany Findrik bila je Fenena lijepih kontura, sigurnog zapjeva i intonacijske jasnoće. Lorena Krstić kao Anna (Zaccarijina sestra) opetovano je pokazala trud i predanost pjevačkom pozivu, a isto vrijedi za postojanoga Sergeja Kiseleva. Bas Slavko Sekulić bio je tonski moćan i u frazi siguran Visoki svećenik od Baala.

  

  Luka Ortar i Bože Jurić Pešić zabilježili su nešto slabije nastupe. Prvi je primarno bariton, pa mu uloga Zaccarije ne leži najbolje, a i bio je na momente tonski deficitan. Ipak, ne može mu se poreći da je ariju Vieni o Levita lijepo otpjevao. Tenor Bože Jurić Pešić potentan je glas koji, iz neobjašnjivih razloga, cijelo vrijeme pjeva na silu, kao da preglasava samog sebe, a to je u potpunosti nepotrebno, pogotovo na koncertnoj izvedbi gdje se pjevač cijelo vrijeme nalazi na rampi uz stalak s notnim zapisom.

  Riječki operni zbor koji je uvježbao Matteo Salvemini nalazio se u dubini pozornice pa ga se zbog malog broja pjevača nije dovoljno dobro čulo (zvučalo je to kao utišani uređaj za reprodukciju zvuka – gramofon ili suvremena linija). Ključni broj opere zbor Va pensiero zvučao je vrlo lijepo i drago nam je da su zboristi iskoristili tu priliku za poentirati. Summa summarum, ostaje nejasno ako je već kompletna solistička podjela iz kuće (nema dodatnih troškova) zašto se nisu angažirali vanjski suradnici za pojačanje zbora, jer izvoditi Nabucca ili Aidu s nedovoljno zborskih pjevača nije adekvatno niti umjetnički opravdano.

  

  Riječki simfonijski orkestar pod vodstvom Valentina Egela jasno je ocrtao kolorit ranog Verdija – nešto jednostavnije harmonije nego što je to slučaj kod kasnijih uradaka. Posebno kvalitetne nastupe zabilježili su limeni puhači i čelistička sekcija, a ono što bi se Egelu moglo zamjeriti jest previše plošna dinamika. Koncertni majstor bio je uvijek pouzdani Anton Kyrylov.

  Unatoč izvjesnim manjkavostima, bila je to doista svečana večer u riječkom kazalištu kojom je obilježena okrugla obljetnica. Izvedbi Nabucca prethodio je protokolarni program iz kojeg smo mogli osjetiti bilo kazališta u Rijeci od 19. stoljeća do današnjih dana, što kroz glumačke interpretacije tekstova, što kroz govore intendantice Dubravke Vrgoč, gradonačelnice Ive Rinčić i župana primorsko-goranskog Ivice Lukanovića.

  

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 14. listopada 2025.

  Dirigent: Valentin Egel
  Riječki simfonijski orkestar
  Riječki operni zbor
  
  Uloge:
  
  Nabucco: Robert Kolar
  Abigaille: Kristina Kolar
  Fenena: Stefany Findrik
  Ismaele: Bože Jurić Pešić
  Zaccaria: Luka Ortar
  Anna: Lorena Krstić
  Abdallo: Sergej Kiselev
  Visoki svećenik od Baala: Slavko Sekulić
  Riječki simfonijski orkestar

  Zborovoditelj: Matteo Salvemini
  Korepetitorica: Nataliya Marycheva
  Inspicijenti: Antonija Družeta / Valter Milavec

Piše:

Luka
Nalis