Veličanstvena posveta duhovnosti

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Riječki operni zbor i solisti: Giuseppe Verdi, Requiem, dir. Valentin Egel, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Doba pred Svisvete i Dušni dan vrijeme je poželjno za ispunu prigodnom glazbom, pa su u Koncertnoj dvorani Lisinski dva dana zaredom priređeni koncerti s rekvijemima. I to onima koji se najčešće izvode u našoj sredini te dio velikog izvodilačkog tijela ima iskustva s njihovim izvedbama pa je utoliko priprema odterećena čitanja novih nota. Bili su to zaredom Verdijev Rekvijem ili kako je to dramatsko djelo naslovio Messa da Requiem u ciklusu Kanconijer ansambala HRT-a, koji su ovaj put ugostili riječke snage iz opere Ivana pl. Zajca i sutradan, Mozartov Requiem u ciklusu Zagrebačke filharmonije uz Goranovce pod ravnanjem Pavla Zajceva, edukativno upotpunjen provodnim tekstom navodno zbog mlade publike, srednjoškolaca zagrebačkih škola.

  Sretna okolnost za slabohodajuće ili na neki drugi način spriječene slušatelje jest već uobičajeni izravni prijenos i na radijskom i televizijskom programu HRT-a, koji se na taj način mogu pridružiti mnogobrojnim slušateljima u dvorani Lisinski. Dakako, tu su uvijek zakinuti za dio prave koncertne atmosfere. Ali što je, tu je, kad se ne može birati. Messa da Requiem Giuseppea Verdija praizvedena je u crkvi San Marco u Milanu u svibnju 1874. godine na prvu godišnjicu smrti velikog pjesnika i romanopisca Alessandra Manzonija, kojega je skladatelj iznimno cijenio. Verdijev Rekvijem za četvero solista, dvostruki zbor i orkestar otad je dio redovitoga koncertnog repertoara u cijelom svijetu i u njegovoj izvedbi su se okušali mnogi svjetski znani solisti i slavni dirigenti, a i snimljen je nebrojeno puta. Zbog svojih je dramskih karakteristika nazivan i opernim, iako je to pretjerano i danas pomalo napušteno, ali ostaje činjenica da se gotovo nikad ne izvodi u sklopu liturgije, uostalom kao ni drugi veliki glazbeni rekvijemi, pa i mise i ostala djela prebogate literature sakralne glazbe.  

  

  Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor riječke opere uz članove Zbora HRT-a pod vodstvom sve prisutnijeg Valentina Egela, svojedobnog pobjednika međunarodnoga dirigentskog natjecanja Lovro pl. Matačić i direktora riječke Opere, usrdno su i vrlo angažirano u ravnoteži svih elemenata, pomnim čitanjem Valentina Egela punim poštovanja prema zapisu, vrlo daleko od bilo kakva pretjerivanja, ali i vrlo emotivno kročili sabrano kroz djelo naglašavajući upravo elemente duboke i posvećena vjere iznesene izrazitom skladateljevom gestom. Pri tome je velike zasluge imao i dobro odabran kvartet vrlo izražajnih i sposobnih vokalnih solista koji su se u pomnom dosluhu prilagođavali tijeku izvedbe.

  Kristina Kolar, nacionalna operna prvakinja, blistala je uvjerljivo i nadasve muzikalno, skrušeno donoseći svaki svoj nastup sve do izrazitog završnog Libera me. Pridružila joj se izražajno Martina Gojčeta Silić, ujedno i profesorica na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, pa je njihov duet u Recordare, uz iskusno svladavanje dubina Gojčeta Silić, postao više nego skladan. Mladost nije spriječila Filipa Filipovića da vrlo kontrolirano i zrelo donese svoj Ingemisco, dok je iskusni Marko Mimica gotovo dirigentski kontrolirao svoj nastup, osobito u Tuba mirum u duetu s trombonom.

  

  Ovu je lijepu izvedbu Verdijeva grandioznog djela Valentin Egel obilježio i velikom pažnjom posvećenom orkestru, gotovo nečujnom početku, dok je u gromoglasnom Dies irae našao pravu mjeru prijeteće grandioznosti Dana gnjeva i pažnju posvetio titrajima orkestra u drvenim puhačima toga stavka kao i usklađenosti veličanstvenih limenih puhača. Kompaktan Zbor usklađeno je oplemenio ovu znalački pomnu izvedbu, koja je svojom urednošću i pomnim čitanjem istaknula upravo elemente duboke pa i dramatične religioznosti autora.    

  ©Maja Stanetti, OPERA.hr, 9. studenoga 2025.

  Solisti:

  Kristina Kolar, sopran
  Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
  Filip Filipović, tenor
  Marko Mimica, bas

  Program:
  
  Giuseppe Verdi: Requiem

Piše:

Maja
Stanetti