Zajčev uzdanik i nositelj glavnih baritonskih uloga
Zajčevi pjevači u zagrebačkoj Operi, 3
-
Veliku sreću imao je Zajc i što je u ansamblu zatekao baritona Josipa Kašmana. Kašman je imao dvadeset godina i nekakvo operetno iskustvo. Karijeru je počeo 1869. nastupajući u opereti. Pet je godina bio Zajčevom uzdanicom i nositelj svih glavnih baritonskih uloga u tada ne baš naslovima siromašnom opernom repertoaru. A i glavnih uloga na praizvedbama Zajčevih opera. Mnogo je nastupao. U Zagrebu je ostvario tridesetak opernih i operetnih uloga i imao oko 300 nastupa. Bio je lijep, plavokos mladić, rado viđen u svim društvima, vrlo elegantan gospodin, osobiti miljenik žena i svojega učitelja Zajca, koji je za njega poslije rekao: „Boljeg, marljivijeg i savjesnijeg pjevača nisam nikada imao pod svojom upravom. Bio je uvijek dobar, mio i do skrajnosti ljubazan drug. Učio je uloge zamjernom lakoćom. U svom radu bio je uvijek poslušan i u tančine savjestan. Na prvom pokusu upućivao bih ga, kao mladog pjevača, kako mora pjevati, kako imade svojim glasom pojedinu notu izvesti. Kašman je sve lako i brzo shvaćao, a kad bi slijedeći dan došao na pokus, to je svoju ulogu pjevao skroz točno do preciznosti prama uputama, što sam mu ih dan prije podao. U kratko da kažem: boljeg, savjesnijeg i genijalnijeg pjevača nisam nikada imao.“
Kašman je 1. lipnja 1875. otpjevao svoju posljednju predstavu – Don Sallustija de Bazana u operi Ruy Blas Filippa Marchettija, ostavio glazbeni Zagreb u tuzi i otišao u Italiju koju je odabrao za mjesto boravka. U veljači 1876. u Teatru Regio u Torinu pjevao je Alfonsa u Donizettijevoj Favoritkinji i taj se nastup desetljećima pogrešno navodio kao njegov debi. No taj je nastup doista bio početak njegove svjetske karijere. Tada je svoje hrvatsko ime Josip Kašman učinio međunarodno zvučnijim Giuseppe Kaschmann. Slijedile su sve veće uloge i veća kazališta.
No, 1878. Austrija je anektirala Bosnu i Hercegovinu i kao vojni obveznik morao se vratiti u Zagreb što nije učinio nego ostao u Italiji. Austro-ugarski zakoni bili su strogi i bilo je nezamislivo prekršiti ih, a car Franjo Josip neumoljiv, pa ni razne kraljevske intervencije nisu pomogle da mu dopusti povratak. Ipak, car nije mogao odbiti zamolbu pape Pija X. i proglasio je 1907. opću amnestiju. Od tada je Kašman svakoga ljeta dolazio u Mali Lošinj, pjevao u crkvi i priređivao koji koncert. Ostvario je veliku svjetsku karijeru. Postao je vodeći bariton vremena uz Mattiju Battistinija (1856-1928), nastupao u Scali i na Bayreuthskim svečanim igrama, na prvoj predstavi za publiku novootvorenog Metropolitana. O njegovim interpretacijama pisali su se hvalospjevi, dobivao je odličja, jednom riječi bio je velik, jedan od najvećih opernih umjetnika u 19. stoljeću. Umro je u Rimu 7. veljače 1925. od trovanja krvi.
Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 3. veljače 2026.
