Opera pod zvijezdama u spomen Vidu Peručiću

Međunarodni festival opernih arija Tino Pattiera, 26.6. – 3.7.2026., In memoriam Tino Peručić: Pod sjajem opernih zvijezda, Dubrovnik

• 

  U periodu od 26. lipnja do 3. srpnja 2026., u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra, održao se Međunarodni festival opernih arija Tino Pattiera. Atraktivnost pjevačke umjetnosti  je nepresušna, pa tri koncertne večeri u Kneževom dvoru bile su dupkom pune.

  Iako će se ovaj tekst osvrnuti na izvedbu i program prve večeri festivala, prvenstvo će dati počast jednoj nedavno i naglo preminuloj osobi najviše zaslužnoj što dašak opernog svijeta iz godine u godinu čujemo u Gradu. Vido Peručić, osnivač raznih festivala klasičnih i jazz profila, zaljubljenik u glazbu, diskofil, promicatelj i inicijator, producent, urednik radijskih emisija ostavio je dubrovačkoj kulturi u zalog neprocjenjiv trag stalnog i nemirnoga ludičkog duha. Njegova želja da glazba i odlični izvođači dođu do slušatelja nije prestala ni u Dubrovniku zarobljenom ratom, pa je 5. prosinca 1991. pod svijećama (jer nije bilo ni vode ni električne struje) organizirao koncert u povodu 200. obljetnice smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta, dok su muklo u daljini odzvanjale granate, a napad na Dubrovnik eskalirao sljedeće jutro, 6. prosinca.

  Kao osnivač Međunarodnog festivala opernih arija Tino Pattiera, Peručić je vizionarski, uz sve prepreke na koje ovakvi producentski zahtjevni festivali nailaze ali ih i nadilaze, uspio opernu scenu zadržati dugi niz godina. Tino Pattiera je rođeni Cavtačanin, a Peručić ga je izvukao iz opsežne galerije velikih domaćih pjevačkih zvijezda sa sjajnim međunarodnim karijerama i imenovao festival njegovim imenom. Kako i sad, tako i u budućnosti, spomenuti se treba svake godine Vida Peručića, u najmanju ruku kao referencu kako se daje nemjerljiv doprinos kulturi jedne sredine. Entuzijazam kojim je zračio teško će biti zamjenjiv.

  Tri koncerta Festivala imala su svoje programske nazive: prvi Pod sjajem opernih zvijezda (26. 6.), drugi Magični trenuci: film, mjuzikl, opereta (28. 6.) i treći Verdi za sva vremena (3. 7.).

  Prvi koncert  bio je podijeljen u dva dijela, a uz Dubrovački simfonijski orkestar nastupilo je čak osam solista. Iako će se u tekstu dati naglasak na nekoliko arija s programa, važno je nabrojati sve pjevače: Joanna Dobrakowska – mezzosopranistica, Petra Radulić i Nikolina Pinko – sopranistice, Luciano Batinić i Božo Župić – basevi, Bože Juriš Pešić i Josip Švagelj – tenori, Felipe Čudina Begović – bariton.

  Rossinijeva Uvertira Finale iz opere William Tell bila je dobar instrumentalni uvod za tri numere Mozartove opere Don Giovanni u kojoj se prvo, zaigrano iskoristivši prostor Dvora, predstavio Felipe Ćudina Begović (arija Fin ch'han dal vino), prihvativši se u kratkom vremenu nastupiti kao zamjena pjevača Georga Lehnera, pa je s obzirom na okolnosti odlično obavio svoju ulogu. Slijedila je scena iz istoimene opere prvog čina, kvartet Don Giovannija, Donne Ane, Leporella i Comendatorea (Felipe Čudina Begović, Luciano Batinić, Petra Radulović, Božo Župić) Notte e giorno faticar... Non sperar, se non m'uccidi... Lasciala, a potom zahtjevna arija Madamina, il catalogo e questo u kojoj je iskazao svoje pjevačko iskustvo hrvatski renomirani bas Luciano Batinić.

  

  U sceni Turiddua i Santuzze Bože Jurić Pešić i dobro znana dubrovačkoj publici mezzosopranistica Joanna Dobrakowska upriličili su scenu burne ljubavne priče dvaju likova Cavallerie Rusticane Pietra Mascagnia.

  U finale opere (4. čin) Verdijevog Otella – Emilia adio... Ave Maria piena di grazia... Chi e la?... Dicestequesta sera le vostre preci... Aprite, aprite... Niun mi tema bili su uključeni svi solisti, osim Petre Radulović.  

  U drugom dijelu još dva puta pojavljuje se skupina pjevača, odnosno seksteti i to iz Donizettijeve opere Lucia di Lammermoor u ariji Chi mi frena il tal momento (Nikolina Pinko, Bože Jurić Pešić, Felipe Čudina Begović, Luciano Batinić, Joanna Dobrakowska, Josip Švagelj), te u Rossinijevom Il barbiere di Siviglia – Mi par d'essere con la testa (Petra Radulović, Felipe Čudina Begović, Josip Švagelj, Luciano Batinić, Joanna Dobrakowska, Božo Župić).

  

  Solo-nastup sopranistice Nikoline Pinko u ariji Mariette Gluck, das mir verblieb iz Korngoldove opere Die Tote Stadt potvrdio je njene prijašnje kvalitete koje je dubrovačka publika višekratno mogla čuti zadnjih godina. Preciznost i studioznost krase njen jasan profesionalni odnos prema izvedbi, pa je tako i u duetu iz opere Andrea Chénier, u ariji Vicino a te s'aquieta l'irrequieta anima mia...La nostra morte e trionfo dell'amore, uz svog strastvenoga pjevačkog partnera Božu Juriša Pešića pokazala tehničku dominantnost.

  Još jedan solo nastup, i to onaj mezzosopranistice Joanne Dobrowske u ariji iz Bizetove opere Carmen – Les tringles des sistres tintainet, podsjetio nas je na sjaj pjevačkih zvijezda koje svoje mladalačke kvalitete kompenziraju ili zamjenjuju uvjerljivošću, iskustvom, osobnom snagom i magičnom pojavnošću.

  Najdojmljivija interpretacija večeri bio je nastup tenora Josipa Švagelja. On je ariju iz Gounodova Fausta – Salut! Demeure chaste et pure interpretirao jednostavno -božanstveno! Izjednačen u svim lagama, kontroliranog daha, niti tendenciozno niti pompozno u izrazu – čemu su operni pjevači skloni, s aurom mirnoće neophodne za izvedbu ovakve melodijske linije, iskazao je sav svoj tenorski i glazbeni kapacitet.

  
  

  Dubrovački simfonijski orkestar uz dirigentsko vodstvo izvanredne sarajevske dirigentice Samre Gulamović bio je u suglasju zamišljenog koncepta. Gulamović je energično držala sve pod kontrolom, i uz orkestralnu pratnju bila odlična potpora pjevačima, naročito u kvartetima, sekstetima i septetu. U tim pjevačkim formacijama povremeno se osjetila rastresitost partiture, za što je trebalo više proba s rezultatom opuštenijega zajedničkog muziciranja. Zvijezde ove zvjezdane večeri ipak su sopranistica Nikolina Pinko i ponajbolji među njima Josip Švagelj.  

  © Marija Grazio, OPERA.hr, 15. srpnja 2026.

Piše:

Marija
Grazio