Grandiozna zagrebačka Aida u međunarodnoj konkurenciji

4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026.: Giuseppe Verdi, Aida, dir. Pier Giorgio Morandi, red. Mario Pontiggia, HNK u Zagrebu

• Još od premijere održane 27. veljače ove godine, kada je jedna od najomiljenijih opera Giuseppea Verdija Aida izvedena na pozornici HNK u Zagrebu i to u 155. obljetnici njezine praizvedbe, 145. obljetnici prve hrvatske izvedbe i 130. obljetnici prve izvedbe u matičnoj zgradi hrvatskoga nacionalnog kazališta u glavnom gradu, bilo je očito da je novo izdanje popularnoga opernog naslova ostvareno na način koji može oduševiti ljubitelje talijanskog belcanta i štovatelje glazbeno-scenske umjetnosti u svim oblicima oživotvorene vizualizacije. Uključene solistice i solisti, Zbor i Orkestar, balerine i baletani u redateljskim su zamislima Marija Pontiggie, scenografiji Antonelle Conte, kostimima Ilarije Arlemme i osvjetljenjima Andreje Ledda, a sve pod ravnanjem  Piera Giorgija Morandija, ispunili gotovo četiri sata životnog vremena slušateljstva i potakli sve u kazališnom prostoru na dugi pljesak kao znak istinskog oduševljenja. Bilo je dakle očito da je HNK u Zagrebu dobio opernu predstavu koja može nastaviti svoj uspješni hod usporedno s ostalim opernim i baletnim naslovima koje glazbenoj sceni privržena publika rado posjećuje.  Stoga nije nimalo neobična odluka kazališne uprave na čelu s intendanticom dr. sc. Ivom Hraste Sočo da upravo izvedbom Aide započne 4. Međunarodni operni festival u Zagrebu.

  Već brojka četiri upućuje na postizanje određene tradicije opernog festivala u hrvatskoj metropoli, a činjenica je da je u foajeu HNK u podne prvog festivalskog dana, 11. rujna, organizirano Festivalsko jutro kao anticipacija službenoga večernjeg otvaranja festivala i susret odgovornih iz kuće s publikom, novinarima, partnerima i sponzorima kako bi se objavilo informacije bitne za festival ali i za rad Opere HNK u Zagrebu na početku nove sezone. Govornici: intendantica dr. sc. Iva Hraste Sočo, ravnateljica Opere Željka Barišić Pulig i glavni glazbeni direktor, šef dirigent  Pier Giorgio Morandi, objavili su pojedinosti o festivalu kao i iskazali zadovoljstvo jer im je ukazano povjerenje, moguće je reći čast, da počinju drugi mandat na svojim funkcijama. Drugim riječima, do 2030. godine operom će rukovoditi organizacijski i glazbeno Željka Barišić Pulig i maestro Morandi, a na čelu HNK u Zagrebu u drugom mandatu ostaje  dr. sc. Iva Hraste Sočo, intendantica upisana u povijest HNK u Zagrebu, uz ostalo, i zbog važne činjenice otvaranja još jedne pozornice u Zagrebu, sada nazvane HNK2.

  Na kraju podnevnog domjenka, ispunjenog zanimljivim i vrijednim informacijama, publici su predstavljena videa četvoro solista Opere HNK u Zagrebu koji od sezone 2026/2027. imaju status prvakinja/prvaka. Sopranistica Darija Auguštan i mezzosopranistica Emilija Rukavina pozdravile su samo sa snimljenim porukama jer su bile na gostovanju, a mezzosopranistica Sofija Petrović i tenor Filip Filipović, nazočni na skupu, izrazili su svoju zahvalnost matičnoj kući za važno unapređenje. Iako ovo nije mjesto za daljnju analizu stadija u napredovanjima u opernim karijerama, ali budući da je riječ o troje vrlo mladih hrvatskih opernih solista i o iskusnijoj srpskoj mezzosopranistici uključenoj u ansambl od 2023. godine, moguće je zaključiti da je riječ o promišljenom potezu uprave da se statusom prvakinja i prvaka navedene operne umjetnice i umjetnika čvršće veže uz HNK u Zagrebu. Jer, potražnja za vrsno školovanim i sposobnim opernim pjevačicama i pjevačima odlična  glasa, primjerne glume i dobra izgleda neosporna je, a Opera HNK u Zagrebu pokazuje i dokazuje namjeru relevantne adrese za operne predstave, pa čak je moguće reći i spektakle, koji će privlačiti publiku, domaću i inozemnu, a ne da ljubitelji opere  nužno odlaze u druga središta. No to je već neka druga tema.

  Sadržaj kojemu moram posvetiti više pozornosti je 4. Međunarodni zagrebački operni festival, a kako ću izvijestiti o svim opernim predstavama, u ovom se tekstu ograničavam na prvu večer, dakle na već najavljenu izvedbu Verdijeve Aide.

  Povijest hrvatske opere zabilježila je više sjajnih imena u glavnim ženskim ulogama Aide i Amneris, a među ženskim kao i muškim predstavnicima javljaju se nova imena, pa sve to čini postavljanje opere Aida na pozornicu danas nedvojbeno opravdanim. Uz dakako činjenicu da je riječ o svevremenski lijepoj, dojmljivoj, dirljivoj, za uši umilnoj glazbi, kao i o sadržaju koji potiče na razmišljanje o ljudskoj sudbini, napose ženskoj u raljama ljubavi i dužnosti, pa i o domoljublju kao pokretačkoj snazi suprotstavljanja ugrozi i nužnom poticanju spremnosti na žrtvu. Doista ne znam kako mladi danas doživljavaju takve povijesne sadržaje na opernoj pozornici, ali privući ih i oduševiti za glazbenu scenu važan je zadatak jednako u pedagoškom kao i u estetskom pogledu. A zagrebačka Aida pruža vrlo naglašeno glazbene kvalitete i vizualno očaravajuće dojmove. Još da je pozornica veća po kvadraturi, kulise i ansambl-prizori mogli bi djelovati pompoznije.

  U svakom je slučaju upravo glazbeni dio izvor mnogih užitaka budući da sopran Kristine Kolar, naslovne junakinje Aide, oduševljava neophodnim opsegom, prodornošću, potrebnom toplinom i nježnim uzmacima, a njezina je gluma u skladu s namjerama argentinskog redatelja suzdržana i dostojanstvena. Glasovne kvalitete mezzosopranistice Sofije Petrović u ulozi Amneris jednako su uvjerljive, zvučnost je sočna a boja glasa vrlo ugodna. Glumački je to izrazito strastvena i u rasponu osjećaja pomno izdiferencirana Amneris koja gotovo da odgovara nekim mišljenjima kako bi ime egipatske princeze trebalo biti u naslovu opere. Glavnu mušku ulogu egipatskog vojskovođe Radamesa utjelovio je talijanski tenor Stefano La Colla, itekako iskusan operni pjevač. Iako je neophodno priviknuti se na njegov junački prodoran glas, tijekom predstave i zahvaljujući dobrom vođenju karaktera lika kojega glumi, postiže Stefano Da Colla uvjerljivost a Radames je sve simpatičniji.

  Zlatnim sjajem kulisa, replikama egipatskih simbola, bogatim koloritom povijesno utemeljenih kostima – sa svim tim vizualnim efektima pozornica djeluje doista impozantno, a jednako tako i glasovi Ramfisa kojega predstavlja Ivica Čikeš, kao i Kralja u evokaciji Luciana Batinića. Sopranistica Josipa Lončar i tenor Ivo Gamulin upotpunjuju visokim profesionalnim pristupom uspješnost svojih likova i ukupnu kvalitetu svih vokalnih dionica. Posebno pak oduševljava Zbor, bilo u ženskim bilo u muškim formacijama, discipliniran, dikcijski razumljiv i intonacijski pouzdan. Dakako, to su zasluge zborovođe Luke Vukšića.

  I na kraju doprinosi koji u punini opravdavaju pojam spektakla, grandioznosti kada je riječ o novoj postavi Aide na pozornici HNK u Zagrebu, to su sudjelovanja balerina i baletana, solistice Mirune Miciu i solista Samuela Barbennija, kao i svih u ženskom i muškom ansamblu. Baletna majstorica Iva Višak sjajno je, vrhunski koreografirala i osmislila nastupe plesnih umjetnica i umjetnika, a oni su do perfekcije svladali sve pokrete i postigli prizore uzvišene ljepote ali i neophodne putenosti.

  Za ostvarenje ovako kompleksnog projekta kao što je to postavljanje Verdijeve Aide na scenu, potrebne su mnoge ruke, savjeti, ideje, izrade. Nije moguće sve imenovati, ali u cjelini mogu svi biti zadovoljni jer su doprinijeli završnom dojmu po kojemu je, eto, upravo rezultat njihova rada istakao zagrebačku Aidu na počasno mjesto otvaranja 4. Međunarodnog zagrebačkog opernog festivala. A to je mnogo!

  © Zdenka Weber, OPERA.hr, 16. rujna 2026.

Piše:

Zdenka
Weber