Inicijative Dunje Vejzović s dalekosežnim mogućnostima

4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026., HNK u Zagrebu: Inauguracijski koncert Glazbenog centra Dunja Vejzović, HNK2

• 

  Dunja Vejzović (Zagreb, 1943.), operna umjetnica i pedagoginja, već je odavno jedno od najuglednijih imena hrvatskih opernih pjevačica na zvjezdanom nebu interpretatorica najzahtjevnijih uloga jednako mezzosopranskog kao i sopranskog faha. Krenula je od angažmana u Operi HNK u Zagrebu početkom 1970-ih i ubrzo osvojila međunarodne, prvenstveno njemačke operne pozornice, osiguravši si poziciju tražene operne umjetnice poznate po izuzetnim glasovnim i glumačkim sposobnostima kao i po naglašenoj disciplini, posvećenosti svakoj ulozi u najtananijim detaljima pjevačkog i glumačkog umijeća. Ostvarene uloge, cjelokupni popis nastupa na međunarodnim pozornicama i koncertnim podijima, imena najuglednijih dirigenata i opernih redatelja s kojima je radila, diskografija i video zapisi opera u kojima je sudjelovala, kao i brojne nagrade čine životopis Dunje Vejzović izuzetno bogatim i svake hvale vrijednim. Ali, u ovoj prigodi pozornost nije usmjerena na doista važnu opernu karijeru umjetnice čije je ime upisano velikim slovima u povjesnicu glazbene scene vremena kojemu pripada.

  Dunja Vejzović upisuje se u hrvatsku i međunarodnu opernu povjesnicu i naglašenom svijesti i posebnom brigom za profesiju kojoj je posvetila život i izvan okvira isključivo osobne karijere. Naime, itekako je angažirana u obrazovanju pjevačkog podmlatka, djelujući već desetljećima kao profesorica solo pjevanja (Graz, Zagreb, Stuttgart) i održavajući mnoge majstorske tečajeve, među kojima se posljednjih godina posebno ističu mogućnosti daljnjeg osposobljavanja za opernu profesiju mladih pjevačica i pjevača kojima Dunja Vejzović svoja iskustva i znanja prenosi na tečajevima i koncertima na  Rabu.

  U skladu s navedenom brigom za pjevački pomladak i vokalnu umjetnost utemeljila je Dunja Vejzović Glazbeni centar sa svojim imenom, centar usmjeren na „promicanje operne umjetnosti i glazbene kulture, a napose poticanja razvoja mladih darovitih pjevača i glazbenih umjetnika“, kako je, uz ostale ideje inicijatorice, zapisano u najavi inauguracijskog koncerta održanog 13. rujna u novom prostoru HNK2. Riječ je o itekako važnoj inicijativi, o novoutemeljenom Glazbenom centru Dunja Vejzović koji će, poželimo mu, svojim postojanjem unapređivati svijest o opernoj pedagogiji, o glazbenom pozivu i čuvanju ostavštine utemeljiteljice i to u svim oblicima značaja koji je ona osobno ostvarila svojim životom, kao i u daljnjim nastojanjima afirmacije umjetničke glazbe u cjelini. Osim svih hvalevrijednih poticaja osnivanjem Glazbenog centra, valja istaći i činjenicu da je inauguracijski koncert bio dobrotvoran, da je počeo s okupljanjem  sponzora koji će i u budućnosti omogućavati njegovu djelatnost.

  

  Najavljena imena opernih umjetnica i umjetnika koji su uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Valentina Egela trebali nastupiti na inauguracijskom koncertu, a koji su u raznim fazama bili pod pedagoškim vodstvom Dunje Vejzović, već su svojom poznatošću osigurali itekako veliki interes publike. Osim toga, činjenica da se može sudjelovati na prvom koncertu kojim se javnosti predstavlja novi Glazbeni centar s imenom ugledne umjetnice i pedagoginje, bilo kao izvođač ili kao slušatelj, bila je dovoljna da je mnogima bilo stalo naći se te večeri u HNK2. Jer, svima koji itekako dobro poznaju bogatu karijeru Dunje Vejzović, umjetnice u danas respektabilnoj dobi i s nažalost narušenim zdravljem, bila je to mogućnost i njoj osobno iskazati zahvalnost za do sada učinjeno kao i za odličnu ideju osnivanja centra s tako važnim, bitnim i plemenitim ciljevima.

  Za opis svake pojedinosti s koncerta 13. rujna trebalo bih ispisati dugačak tekst ako bi se željelo izvijestiti o svakom nastupu, o svakoj otpjevanoj ariji i posebno o pjevačkim dometima svih umjetnica i umjetnika koji su nastupili. Uvertirom Verdijevoj operi Nabucco objavio je Simfonijski orkestar HRT-a predano vođen dirigentom Valentinom Egelom ukupni sadržaj večeri, koncert posvećen opernoj umjetnosti i nizanje antologijskih opernih arija iz nadasve bogatog repertoara kojim se pjevačice i pjevači proslavljaju u svojim karijerama.

  
  

  Reviju poznatih, omiljenih, za izvedbu zahtjevnih i uvijek emocionalno nabijenih arija Bellinija, Donizettija, Thomasa, Bizeta, Verdija, Richarda Straussa, Gotovca, Catalanija, Wagnera, Dvořáka, Delibesa, Rossinija, Offenbacha i Johanna Straussa, ml. započela je Diana Haller,  predstavivši se kao sopranistica velike izražajnosti i to nakon dosadašnjih mezzosopranskih uspjeha, a u nastavku večeri ponovljenim nastupima, budući da su u oba dijela koncerta pjevali isti solisti, oduševili su tenor Tomislav Jukić, sopranistica Marie-Pierre Roy, mezzosopranistica Dora Jana Klarić, bas bariton Luka Ortar (nastupio je umjesto oboljelog Ante Jerkunice), bas bariton Krešimir Stražanac, mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović i sopranistica Evelin Novak.

  Bila je to doista „zvjezdana večer“, jednako u odnosu na izvedene arije, pa i duet, kao i u odnosu na izvođačice i izvođače. Pjevačice i pjevači svoj instrument nose u sebi, a mogućnosti i sposobnosti, ovisno o nadarenosti, pa i o tjelesnoj građi, vezane su uz mnoge elemente, među kojima svakako pedagoški pristup i ono kako profesorica/profesor obrazuje i oblikuje glasovne datosti  u mnogo čemu usmjerava budućnost kandidatkinje i kandidata za opernu profesiju. Svi koji su nastupili na inauguracijskom koncertu Glazbenog centra Dunja Vejzović već su dobro zakoračili u struku i afirmirali se na „daskama koje život znače“,  tako i najmlađeg među njima, tenora Tomislava Jukića već upoznaje publika i izvan Hrvatske, što je za ovu prigodu dovoljna legitimacija njihovih pjevačkih sposobnosti. Uostalom, zagrebačka ih publika uglavnom dobro poznaje, a činjenica da su bili studentice i studenti Dunje Vejzović dodatno je jamstvo vrsne pedagoške pouzdanosti za njihovu uspješnost.

  

  Tako zaključno, nakon doista urnebesne pjevačke parade sa završnim prizorom iz burleskne opere Orfej u podzemlju Jacquesa Offenbacha, a već oznaka opere upućuje na razigranost i ponešto raskalašenosti, i koju je predvodio kristalno sjajan, pokretan sopran francuske gošće Marie-Pierre Roy, kojoj su se pridružili svi ostali, dolazimo do bitne oznake cijele večeri: bila je to doista prava svečanost opernog umijeća, koncert koji je Dunja Vejzović mudro osmislila najavivši djelovanje Glazbenog centra sa svojim imenom. Pa ako i jest u njezinu čast, potencijalne su mogućnosti šire i veće. Na nasljednicima ovisi što će sve ostvariti. A svima nama: „Živi bili, pa vidjeli – i čuli!“.

  © Zdenka Weber, OPERA.hr, 19. rujna 2026.

Piše:

Zdenka
Weber