Šarm i duhovitost u uspjeloj tradicionalnoj inscenaciji

4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026., HNK u Zagrebu; Poljska kraljevska opera: 4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026., HNK u Zagrebu; Poljska kraljevska opera: Gioachino Rossini, Talijanka u Alžiru, Dawid Runtz, dirigent

• 

  Gostovanje solista, zbora i orkestra Poljske kraljevske opere iz Varšave s izvedbom komične opere Talijanka u Alžiru Gioachina Rossinija (1792–1868)  na pozornici HNK u Zagrebu 14. rujna u okviru 4. međunarodnog Zagrebačkog opernog festivala bio je, prema svim reakcijama koje su uslijedile, dobar repertoarni potez organizatora festivala. Komična opera majstora operne pozornice kakav je bio Rossini, nedvojbeno jedan od najdarovitijih i danas još najomiljenijih opernih skladatelja s početka 19. stoljeća, ima trajno privlačnu snagu – jednako svojim sadržajem, kao i glazbom izuzetne pokretljivosti arija i ansambl scena.

  Izvorno označena kao dramma giocoso, Rossinijeva je Talijanka u Alžiru ostvarenje 21-godišnjeg skladatelja prema talijanskom libretu Angela Anellija koji se temelji na tekstu Luigia Mosce. Od praizvedbe 22. svibnja 1813. godine u venecijanskom Teatro San Benedetto osvojila je Rossinijeva opera publiku svojim sofisticiranim koloraturama, šaljivim dijalozima i ironičnim odnosima likova u priči koja uključuje tada vrlo popularne orijentalizme i koja je postala jednim od uvijek rado gledanih i slušanih opernih naslova. Suprotstavljanje pogleda na ljubav i brak turske tradicije s jedne strane, ili barem kako se tursko društvo shvaćalo početkom 19. stoljeća, te tradicije uobičajene u europskim društvima Rossinijeva vremena, i izvrgavanje podsmijehu i ruglu alžirskoga bega Mustafe, pružalo je piscu libreta mogućnost za osmišljavanje brojnih šaljivih prizora a skladatelju priliku za glazbu koja spaja način opere serie s načinom opere buffe djelujući zabavno i lepršavo, ali i poučno.

  

  Poljska kraljevska opera iz Varšave došla je s predstavom koja šarolikim kostimima i scenografijom vjerno oponaša mjesto radnje, palaču alžirskog bega, dakle vizualno poštujući ambijent i vrijeme u kojemu se likovi susreću. Scenografkinja i kostimografkinja je Marlene Skoneczko. S istim pobudama poštivanja vremena i prostora operu je režirala Jitka Stokalska, češka redateljica koja već godinama djeluje u Poljskoj i uz ostale naslove slovi kao osobita stručnjakinja za Rossinijeve opere. S koreografkinjom Alisom Makarenko i oblikovateljicom svjetla Karolinom Gebskom ostvarile su redateljica i scenografkinja, obje s dugim karijerama i bogatim iskustvom, predstavu koja je u osnovi vrlo tradicionalno koncipirana, što pjevačicama i pjevačima odnosno likovima koje predstavljaju, jednako kao i zborskim formacijama – upravo zahvaljujući lako razumljivim vizualnim i prostornim oblikovanjima, pruža mogućnost za logičnu glumu pa onda i za neopterećeno pjevanje. 

  Tijekom izvedbe publika je s osobitim užitkom mogla pratiti vrlo šaljive nastupe basa Pawela Michalczuka u ulozi bega Mustafe i njegove pokušaje osvajanja lijepe Talijanke Isabelle, uloge povjerene sopranistici svježa glasa Zuzanni Nalewajek. Simpatije je osvajao i tenor Sebastian Mach, u Isabellu potpuno logično zaljubljeni talijanski mladić Lindoro, kojemu dakako smeta ostarjeli talijanski zavodnik Taddeo, kojega utjelovljuje bas Witold Źąłądkiewicz.

  

  I drugi, opsegom pjevanja i važnošću uloga manje zaposleni solisti – mezzosopranistica Dorota Lachowicz kao Isabellina prijateljica Zulma i Samuel Ferreira kao Haly, kapetan begove straže, ostvarili su zapažene nastupe kojima se osobito šaljivim pokretima i dobro uvježbanim pjevanjem pridruživao zbor.

  Budući da je izvedbom ravnao u Zagrebu osobito omiljeni šef-dirigent Zagrebačke filharmonije Dawid Runtz, bilo je zanimljivo upoznati ga kao opernog dirigenta. Ali, budući da je došao na gostovanje sa svojim prijašnjim glazbenicima, jer je bio šef Poljske kraljevske opere u Varšavi, očito nije bilo nikakvih poteškoća za ostvarivanje dobre suradnje. Onako, Poljaci među sobom!

  Pa ako se doda da je gostovanje na 4. međunarodnom Zagrebačkom opernom festivalu sufinanciralo Ministarstvo kulture i nacionalne baštine Republike Poljske u sklopu programa Inspire Culture, moguće je zaključiti da je svim pjevajućim i svirajućim gostima iz Varšave bilo itekako stalo ostaviti dobar dojam. A to im je doista u potpunosti uspjelo, budući da je prvi put dodijeljena Nagrada publike Zinka Kunc, nagrada koju je HNK u Zagrebu utemeljio upravo uz svoj četvrti festival, pripala upravo izvedbi Rossinijeve Talijanke u Alžiru kojom je gostovala Poljska kraljevska opera iz Varšave. A što drugo, nego: čestitke!      

  

  © Zdenka Weber, OPERA.hr, 26. rujna 2026.

Piše:

Zdenka
Weber