Operni spektakl u znaku muzikalnosti i izražajne snage

4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026., HNK u Zagrebu: Gala koncert uz Piotra Beczału, Marigonu Qerkezi, soliste i Orkestar Opere HNK-a u Zagrebu

• 

  Naslov Gala koncert uz operne zvijezde Piotra Beczału i Marigonu Qerkezi djelovao je kao magnet koji je privukao ljubitelje opere i sjajnih izvedbi. Publika koja je gotovo do posljednjega mjesta ispunila gledalište Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu, 20. rujna 2026. uživala je u spektakularnoj završnici Četvrtog međunarodnog Zagrebačkog opernog festivala, izmamivši od sjajnih gostiju-solista još tri dodatka. Orkestrom (smještenom na pozornici) ravnao je šef-dirigent orkestra zagrebačke Opere Pier Giorgio Morandi (1958.), a zvijezde koncerta bili su poljski tenor Piotr Beczała (1966.) i sopranistica Marigona Qerkezi (1993.) uz koje su nastupila i tri solista u stalnom angažmanu u Operi HNK: mezzosopranistica Sofija Petrović (1994.), bariton Ljubomir Puškarić (1981.) i bas Luciano Batinić (1977.). U programu koncerta bilo je četrnaest arija (s recitativima ili bez), dva dueta, tercet i (orkestralni) Intermezzo iz opere Suor Angelica Giacoma Puccinija (1858–1924). (Naslovi opera i izvedenih odlomaka u nastavku bit će navedeni u izvornom obliku kao i na tiskanome programu HNK).

  Poljski tenor Piotr Beczała uspio je u ovu sezonu s planiranim brojnim nastupima u opernim kućama i na koncertnome podiju uklopiti i gala-koncert u Zagrebu, pojavivši se pred ovdašnjom publikom nakon četiri godine. Pjevanje je učio kod više pedagoga, među kojima i kod Srebrenke Jurinac (1921–2011), a završio je Akademiju za glazbu Karol Szymanowsky. Karijeru je počeo godine 1992. u Državnom kazalištu u Linzu; od godine 1997. je stalni član opere u Zürichu. Gostovao je u prestižnim opernim kućama s obje strane Atlantika, interpretirajući uloge iz opera 19. i 20. stoljeća. Postavši s vremenom jednim od najslavnijih tenora današnjice, birao je pažljivo koncertni i operni repertoar pripremivši za zagrebački gala-koncert četiri odlomka: Un dì all'azzuro spazio iz opere Andrea Chénier Umberta Giordana (1867–1948), Pourquoi me réveiller iz opere Werther Julesa Masseneta (1842–1912), E lucevan le stelle iz opere Tosca Giacoma Puccinija i Kuda, kuda iz opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog (1840–1893). Piotr Beczała osvaja publiku glasom lijepe boje, savršenom tehnikom (besprijekorna intonacija i neprimjetno disanje), izvrsnom dikcijom (pjevao je na talijanskom, francuskom i ruskom jeziku), slojevitom dinamikom i iznimnom muzikalnošću.

  

  Govoreći u jednom intervjuu prije koncerta o svome školovanju i karijeri, Marigona Qerkezi (rođena u Zagrebu) rekla je: „Glazbu sam zavoljela rano, slušajući svoju majku dok pjeva". U publici je možda bilo onih koji se još uvijek prisjećaju njene majke, mezzosopranistice Merite Juniku (1960.), njene profesorice i mentorice. Došavši s Kosova u Zagreb završila je studij pjevanja u razredu Nade Puttar-Gold, počela pjevačku karijeru u Operi HNK i osnovala obitelj. Kćer Marigona Qerkezi studirala je flautu i pjevanje na Umjetničkoj akademiji u Prištini te završila trogodišnji studij poslovnog menadžmenta na Sveučilištu Staffordshire u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema njenim riječima kazalište, osobito opera i gluma, privlačili su je pa se njena želja da postane operna solistica, ostvarila od profesionalnoga debija 2015. godine u ulozi Kraljice Noći u Singspielu Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791) u Kraljevskoj operi Muscat u Omanu.

  Odabirući s vremenom uloge iz standardnoga romantičnog opernog repertoara ostvarila je niz uloga od kojih je za nastup na gala-koncertu pripremila četiri odlomka: dva iz opera Giuseppea Verdija (1813–2001): Nel di della vittoria … Vieni! T'affretta! iz opere Macbeth i Pace, pace, mio Dio! iz opere La forza del destino te dva iz opera Giacoma Puccinija: Sola, perduta, abbandonata iz opere Manon Lescaut i Vissi d'arte iz opere Tosca. Mlada pjevačica Marigona Qerkezi, lijepoga glasa velikoga raspona, gradi interpretaciju na čvrstim temeljima – izbrušenoj intonaciji, savršenom disanju kojim oblikuje fraze dugih lukova i strogoj kontroli različitih dinamičkih nijansi. Neskrivenu muzikalnost otkriva u glumačkoj gesti i sugestivnoj interpretaciji potaknutoj sadržajem teksta.

  

  Prvak zagrebačke Opere bariton Ljubomir Puškarić nastupio je u dvije zahtjevne arije (scene) iz Verdijevih opera: Per me giunto è il di supremo (Don Carlo) i Alzati! …Eri tu (Krabuljni ples). U dramatski naglašenim dijelovima potvrdio se kao siguran i sugestivan tumač teksta otkrivajući (u glasu baršunaste boje) sjajno pjevačko umijeće i iznijansiranu dinamiku. Mlada mezzosopranistica Sofija Petrović, koja je tek dvije godine u angažmanu u HNK u Zagrebu, svojim se dosadašnjim nastupima potvrdila kao pjevačica velikih mogućnosti, izvrsne tehnike, muzikalnosti i senzibiliteta kojim oblikuje svaku ulogu u pjevačkom i glumačkom smislu. Izvrsna dikcija ukrasila je njenu izvedbu dviju arija: Printemps qui commence iz opere Samson i Dalila Camillea Saint-Saënsa (1835–1921) i Verdijeve O don fatale iz opere Don Carlo. Bas Luciano Batinić, prvak opere HNK, također je izveo dvije zahtjevne arije iz Verdijevih opera: Come dal ciel precipita (Macbeth) i Ella giammai m'amò (Don Carlo). Pjevač velikog raspona glasa i savršene vokalne tehnike, diskretnom je glumačkom gestom naglasio dramatiku iz teksta oblikujući prema njemu i glazbene fraze.

  Prvi dio koncerta završio je tercetom Quale insolita gioia iz opere Aida u kome tri glavna lika Aida, Radames i Amneris „otvaraju svoje duše“, a u drugome dijelu koncerta otpjevali su Marigona Qerkezi i Piotr Beczała još dva poznata dueta: Mario! Mario! Mario iz Puccinijeve opere Tosca i završnu scenu Vicino a te iz Giordanove opere Andrea Chénier. Ni ova tragična situacija u kojoj Madeleine i Chénier slave svoju ljubav i iščekuju u tamnici zoru kad će biti odvedeni na pogubljenje, ne doima se toliko tragično zahvaljujući lijepim melodijskim linijama u koje je Giordano utkao dijalog dvoje zaljubljenih koji dijele istu sudbinu. U ovom dramatikom prožetom i napetom prizoru (u kome se, ipak, ističu i ljubavni osjećaj) operne zvijezde večeri Marigona Qerkezi i Piotr Beczała zablistali su u punome sjaju, sačuvavši do kraja snagu glasova u najvišim dinamičkim vrijednostima, kristalno jasne melodijske vrhunce i diskretnu glumačku gestu kojom su približili sadržaj libreta. Očekujući s dobrim razlogom ovacije oduševljene publike, umjetnici su pripremili tri dodatka iz Puccinijeva opernog opusa: Marigona Qerkezi otpjevala je ariju O mio babbino caro (Gianni Schicchi), Piotr Beczała ariju Recondita armonia (Tosca), a duetom O soave fanciulla (La Bohème) oprostili su se od zagrebačke publike.

  
  

  Maestro Pier Giorgio Morandi, dirigent s dugogodišnjim međunarodnim iskustvom, profilirao se s vremenom kao vrstan poznavatelj i interpret talijanskoga opernog repertoara. Za ovaj gala-koncert odabrao je petnaest poznatih arija (scena) iz opera Verdija, Puccinija i Giordana te po jednu iz opera Saint-Saënsa, Masseneta i Čajkovskog, čija libreta temeljena na povijesnim događajima ili sudbinama pojedinih osoba imaju tragičan ishod. Ovakav odabir predstavljao je i veliki izazov za orkestar koji se trebao prilagođavati sadržaju pjevanoga teksta i interpretaciji pojedinih pjevača. Najistančanije razrađene detalje u partituri maestro Morandi podijelio je sa svim glazbenicima čije se muziciranje pretakalo u ugođaje potpuno različitih melodijsko-ritamskih obilježja i raslojene dinamike.

  Koncert koji je daleko premašio predviđeno trajanje od dva sata protekao je, zapravo, brzo, ostavivši dubok dojam na publiku koja je – željna pravih opernih spektakla, sa zanimanjem i oduševljenjem pratila nastupe opernih solista. Mlada, temperamentna, talentirana, izvrsno školovana, još mlada pjevačica Marigona Qerkezi svojim je zrelim i profinjenim interpretacijama potpuno dorasla iskusnom, vrhunskom tenoru Piotru Beczałi. Maestro Morandi nije imao jednostavan zadatak u realizaciji programa koncerta. No ni jednoga trenutka nije izostala savršena suradnja između solista, orkestra i dirigenta koji je odmjerenim, ali kadikad i naglašenim pokretima povezivao njihove nastupe ne skrivajući iskreno zadovoljstvo skladnim muziciranjem ansambla.

  

  Ne samo publika u gledalištu HNK nego i brojni drugi posjetitelji mogli su na ekranima ispred ulaza u zgradu HNK pratiti odvijanje ovog – može se slobodno reći, vrhunskog koncerta, odnosno vrha sezone na njenome samom početku, zaslugom vrhunskih gostiju Marigone Qerkezi i Piotra Beczałe kao i solista Opere HNK Sofije Petrović, Ljubomira Puškarića i Luciana Batinića.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, OPERA.hr, 3. listopada 2026.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran