Operna egzotika osnažena uvjerljivom izvedbom

4. Zagrebački operni festival, 11. – 20. rujna 2026., HNK u Zagrebu, Slovensko narodno gledališče Maribor: Léo Delibes, Lakmé, Mojca Lavrenčič, dirigentica, Pier Francesco Maestrini, redatelj

• 

  Zahvaljujući gostovanju solista, Baleta, Zbora Opere i Simfonijskog orkestra Slovenskog Narodnog gledališča Maribor imala je zagrebačka publika na pozornici HNK u Zagrebu 17. rujna kao završnicu 4. međunarodnog Zagrebačkog opernog festivala priliku doživjeti izvedbu opere Lakmé francuskoga romantičnog skladatelja Léa Delibesa. Bilo je to gostovanje koje je zagrebačkim ljubiteljima opere ponudilo izvedbu rjeđe insceniranoga opernog naslova, pa i ta činjenica osnažuje važnost Zagrebačkoga opernog festivala (ZOF) kao manifestacije koja uključuje izvedbe inozemnih opernih kuća s glazbeno-scenskim naslovima koji u Operi HNK u Zagrebu nisu u konkretnom slučaju već dulje bili na repertoaru.

  Francuski skladatelj punim imenom Clément Philibert Léo Delibes (1836–1891.) slavljen je prvenstveno zbog glazbe skladane za balete Coppélia (1870.) i Sylvia (1876.), a od njegovih na početku skladateljske aktivnosti operetnih i kasnije ostvarenih opernih djela poznatost je najviše postigla Lakmé (1883.), opera u tri čina, u širim krugovima opernog stvaralaštva prvenstveno poznata po doista čarobnom Duetu cvijeća, gotovo paradnom primjeru dueta u kojemu su udruženi sopranski i mezzosopranski glas.

  Veliko zanimanje publike, potvrđeno popunjenošću gledališta HNK u Zagrebu, bilo je svakako znak da je za završnicu ovogodišnjega četvrtog ZOF-a odabrano gostovanje iz susjedne Slovenije s naslovom koji ljubiteljima opere donosi ne samo još jednu mogućnost uspoređivanja s dometima opernih produkcija na matičnoj pozornici nego i obogaćenje u odnosu na operni repertoar u cjelini. Francuskih opera ionako nema mnogo na repertoaru Opere HNK u Zagrebu a Delibesova Lakmé  je svakako operna poslastica koju je itekako korisno upoznati.

  

  U SNG Maribor premijera Delibesove Lakmé bila je 6. veljače ove godine, a dirigentsko je vodstvo povjereno doista mladoj Mojci Lavrenčič. Naime, slovenska dirigentica Mojca Lavrenčič rođena je 1993. godine u Beču, a međunarodno je priznanje kao izuzetna osobnost za dirigentskim pultom postigla osvajanjem ne samo prve nagrade na Dirigentskom natjecanju u Parizu 2026. nego i dobivanjem čak pet od sedam posebnih nagrada. Dobitnica je Nagrade Međunarodnog orkestralnog odbora, Nagrade ECHO (Organizacija europskih koncertnih dvorana), Nagrade Francuskih koncertnih dvorana i orkestara i Nagrade ARTE odbora. Doista impresivno! Sve to otvara mladoj dirigentici, školovanoj u razredu Marka Letonje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Ljubljani, s daljnjim studijem na Scholi Cantorum Basiliensis u razredu Andreje Marcona, vrata opernih kuća i nastupe na međunarodnim koncertnim podijima s inozemnim orkestrima, a kritika opisuje njezino dirigiranje kao kombinaciju tehničke preciznosti i umjetničke dubine s prirodnim osjećajem za autoritet. Već je i to bio dodatni magnet za posjet predstavi ansambla SNG Maribor u HNK u Zagrebu.

  U ostvarivanju predstave sudjelovali su redatelj Pier Francesco Maestrini, scenograf Nicolàs Boni, kostimografkinja Stefania Scaraggi, zborovođa Zsuzsa Budavari Novak, oblikovatelj svjetla Sašo Bekafigo i koreografkinja Cleopatre Purice, dakle umjetnički tim okupljen u SNG Maribor u skladu s danas prevladavajućim običajem angažiranja inozemnih u suradnji s domaćim umjetnicima kako bi se postiglo što je moguće bolji ukupni dojam i oduševilo publiku ostvarenjem željenoga opernog spektakla.

  

  Nakon odsvirane uvertire, tradicionalne orkestralne prethodnice glazbeno-scenskom događanju, te kada se otvorio zastor, bilo je očito da smo u nekom dalekom, izuzetno slikovitom prostoru, a prevladavanje zelenih nijansi i evocirane prirode s dodatnim elementima kulisa kao asocijacija na hinduistički hram bilo je vizualizirano mjesto radnje. Dakle, riječ je o sadržaju nastalom prema motivima pripovijetke Les babouches du Brahmane (Papuče brahmana) Théodora Pavieja i autobiografskog romana Rarahu ili Lotijeva ženidba Pierrea Lotija. Libretisti Edmond Gondiner i Philippe Gille pripremili su tako za skladatelja Delibesa priču koja je odgovarala ukusu tadašnje francuske operne publike željne senzacija i prizora iz dalekih, egzotičnih krajeva, te likova kao predstavnika dalekih kultura i drugih vjera (poput Bizetovih Lovaca bisera ili Massenetovog Kralja Lahore). Omiljeni orijentalizmi skrivali su međutim nerijetko zakukuljene poruke suvremenicima. Činjenica da je francuski skladatelj uglazbio tekst koji se bavi tematikom  engleskog kolonijalizma u Indiji, a znano je da su i Francuzi imali svoje egzotične kolonije, djeluje intrigantno, upitno, ali trebalo bi zbilja dubinski istraživati sve odnose kada bi se željelo protumačiti ovakav odmak. No možda to i nije bitno? Uostalom, Lakmé je tipična romantična opera s temom o ljubavnim jadima, pa prepustimo i posvetimo se stoga samo radnji opere i glazbi.

  Likovi i glasovi u radnji su Lakmé, svećenica i kćer brahmanskog svećenika Nilakanta (sopran), Nilakanta, brahmanski svećenik (bariton), dvojica britanskih oficira Gérald i Frédérick (tenor i bariton), Mallika, sluškinja Lakmé (mezzosopran), Hadži, Nilakantin sluga (tenor), Miss Ellen, Géraldova zaručnica, guvernerova kćer, Miss Rose, Ellenina prijateljica, Gospođa Bentson, guvernanta i još neki.

  

  U ambijentu kolonijalne Indije događa se ljubav, dakako zabranjena i u konfliktu s različitim kulturnim i vjerskim podrijetlom, pa takva ljubav nužno završava tragično. Ali, ozvučena dirljivo umilnom glazbom, umotana u orkestralni kolorit romantične zvukovnosti, s melodijama koje gode uhu, primjerice glasoviti Duet cvijeća u spoju zvonkog soprana naslovne junakinje i pastoznog mezzosoprana njezine sluškinje, ili pak osobito virtuozna Arija zvončića koja protagonistici lika Lakmé daje priliku za glasovne bravure, kao još niz posebno dojmljivih arija, ansambl prizora i zborskih ulomaka, sve su to aduti skladatelja za operu koja eto živi na pozornicama i traje na snimkama već 143 godine.

  Solisti SNG Maribor, na prvom mjestu u svim elementima pjevanja i glume uvjerljiva Nina Dominko kao Lakmé, u suptilnostima pjeva bliska joj Irena Petkova kao Mallika, dostojanstven glasom i stasom Peter Naidenov u ulozi brahmanskog svećenika Nilakanta, odličan tenor i nadasve glumački snalažljiv Leonardo Ferrando koji je uskočio umjesto oboljelog Martina Sušnika, kao i za ostale uloge sjajno uvježbani i glumački uigrani Jaki Jurgec u ulozi Frédéricka, Andreja Zakonjšek Krt u ulozi Miss Ellen, Mojca Potrč u ulozi Miss Rose otpjevali su i odigrali operno događanje u cjelini vrlo predano i ispunili sadržaj potrebnim intenzitetom osjećaja. Valja istaći živost drugog čina s baletnim doprinosom, naglasiti koncentriranost orkestralnog zvuka, kao i cjelokupni tijek glazbeno-scenskog zbivanja koje je bez trenutka opadanja intenziteta zaokupljalo pozornost.

  

  Četvrti međunarodni Zagrebački operni festival bio je doista vrlo ambiciozno osmišljen, okupio je brojne umjetnike, naše zagrebačke snage i mnoge goste, ponudio je različite sadržaje i pružio vrijedne doživljaje. Prema tome, moguće je zaključiti da je uspio. U očekivanju petog izdanja valja se prepustiti opernoj ponudi na obje pozornice, u HNK i HNK2. A ponuda je bogata i naslovima zanimljiva.

  © Zdenka Weber, OPERA.hr, 9. listopada 2026.

Piše:

Zdenka
Weber