Opera u svijetu

  • Između urbanog života i tragične osamljenosti

    Teatro Verdi, Trst: Giuseppe Verdi. La Traviata, dir. Enrico Calesso, red. Arnaud Bernard

    Piše: Luka Nalis
    21.11.2024. Pjevačku podjelu nove produkcije predvodi Maria Grazia Schiavo, sopranistica vješto isklesane tehnike s primarno lirskom afektacijom tona. U ariji Sempre libera pokazala je nosivu frazu izražajne forme i primjerenog zvučnog kapaciteta. Kako je predstava odmicala Schiavo je rasla, a znatno veću umješnost pokazala je u sporijim fragmentima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Raskošna produkcija s izvrsnim solistima

    Teatro Verdi, Trst: Gaetano Donizetti, Anna Bolena, dir. Francesco Ivan Ciampa. red. Garham Vick

    Piše: Luka Nalis
    7.2.2024. Naslovnu ulogu tumačila je mlada sopranistica Salome Jicia. Mlada Gruzijka pjevačica je iznimna volumena koja već sada njeguje impozantan belkantistički repertoar. Annu Bolenu u njenoj interpretaciji odlikovao je moćan ton, široke linije. Jicia je poštivala poentu belkanta i sve dala u najljepši instrument – glas. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Angažirana interpretacija Lane Kos

    Teatro Verdi u Trstu: Giacomo Puccini, Manon Lescaut, dir. Gianna Fratta, red. Guy Montavon

    Piše: Luka Nalis
    Scenski angažman Lane Kos bio je doista jedinstven doživljaj kroz sva četiri čina. Odlično je dočarala diferencijacijsko razmeđe između Manon i ostalih samostanskih djevojaka, uživanje u blagodatima bogatstva, fatalnu ljubav prema Des Griexu, tragičnu pojavnost i jasne motive psihološkog pomaknuća propale djevojke. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izvrsni orkestri i potvrda nedostatka pravih dramskih glasova

    Lucerne festival 2023., Richard Wagner, Rajnino zlato, Dresden Festival Orchestra, Concerto Köln i solisti, dir. Kent Nagano, koncertna izvedba

    Piše: Luka Nalis
    Generalni nedostatak izvedbene prakse Wagnerovih opera je deficit pravih dramskih glasova koji bi mogli nositi taj repertoar. Problem je to koji je prisutan u bilo kojoj izvedbi opera njemačkog giganta, neovisno o tome gdje se odigravaju. Većina pjevača koji danas nose taj repertoar naginju lirskome, a ne dramskom glasovnom izričaju i to jednostavno nije to....pročitajte cijeli tekst...
  • Izazovi Mozartove posljednje opere serije

    Bečka državna opera (Wiener Staatsoper): Wolfgang Amadeus Mozart, Titovo milosrđe (La clemenza di Tito), obnova, dirigent Pablo Heras-Casado, redatelj Jürgen Flimm; uz izvedbu 10. rujna 2023.

    Piše: Karlo Radečić
    Bečka obnova Titova milosrđa pod dojmljivim vodstvom Pabla Heras-Casada, unatoč prekomjernu kraćenju recitativa što oslabljuje dramsku učinkovitost djela, uvjerila nas je u kazališnu životnost Mozartove opere, ali i podsjetila na činjenicu kako za nju nije lako okupiti u kvaliteti pjevanja ujednačenu solističku podjelu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Šećer dolazi na kraju

    Bečka državna opera (Wiener Staatsoper): Vincenzo Bellini, Mjesečarka (La sonnambula), obnova; dir. Giacomo Sagripanti, red. Marco Arturo Marelli; uz izvedbu 9. rujna 2023.

    Piše: Karlo Radečić
    Pretty Yende (Amina), Javier Camarena (Elvino), © Wiener Staatsoper / Michael PöhnIako prvi bečki nastup u ulozi Amine nije za Pretty Yende počeo idealno, kraj opere dočekala je kao zvijezda večeri (pri čemu ne smijemo zanemariti Tagliavinijev izniman doprinos), prvenstveno zahvaljujući osjećajnoj interpretaciji i velikoj pjevačkoj sigurnosti u finalnoj ariji, koju je očito najtemeljitije nastudirala. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izvedba potentnih glasova i zanimljivog mizanscenskog koncepta

    SNG Opera in balet Ljubljana: Giuseppe Verdi, Trubadur, dir, Roberto Gianola, red. Yulia Roschina

    Piše: Luka Nalis
    Uz određene nedorečenosti, novi ljubljanski Trubadur predstava je vrijedna pažnje zbog zanimljivog i detaljno razrađenog koncepta. Predstavu nose pjevači potentnih glasova i respektabilnih karijera - Elvira Hasanagić kao Leonora, Jure Počkaj kao grof Luna, Ivan Defabiani kao Manrico i prvakinja Bečke državne opere Monika Bohinec kao Azucena. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ambiciozan i uspješan projekt nepotrebno razdvojen u dvije večeri

    Kraljevsko kazalište La Monnaie/De Munt u Bruxellesu: G. Donizetti, Bastarda, dir. Francesco Lanzillotta, red. Olivier Fredj, 21. i 30. ožujka 2023.

    Piše: Mario Martinec
    Bastarda je dugo pripreman, doista ambiciozan i na kraju uspjeli projekt u briselskoj operi. Sopranistica Francesca Sassu kao Elizabeta i nizozemska sopranistica Lenneke Ruiten kao Marija Stuart, iako scenski vrlo dojmljive, bilo vidljivo da je prva još uvijek mladog, iako jasnog glasa, a druga bliža Mozartovim ulogama. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Transponiranje opere u suvremenu balet-akrobaciju

    Kraljevska opera Valonije u Liègeu: Vincenzo Bellini, Sonnambula, dir. Giampaolo Bisanti, red. Jaco Van Dormael

    Piše: Mario Martinec
    Van Dormael je uz pomoć proslavljene koreografkinje Michèle Anne De May odlučio cijelu operu transponirati u suvremenu balet-akrobaciju. Donekle bi se opravdanje moglo naći u činjenici da su mjesečarke ušle u belcanto opere iz onodobnih baleta, te iz želje da se postigne eteričnost i „negiranje gravitacije“, no time je opera izmještena na marginu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kontroverzna izvedba u kroksicama i odličnom pjevačkom postavu

    Deutsche Oper Berlin: Richard Wagner, Die Meistersinger von Nürnberg (Majstori pjevači), dir. Markus Stenz, red. Jossi Wieler, Anna Viebrock, Sergio Morabito

    Piše: Domagoj Marić
    Daleko najjači adut premijere Majstora pjevača bio je solistički postav. Petnaestak vokalnih solista, zbog koncepcije radnje uglavnom muških glasova, pažljivo je i minuciozno odabrano iz redova najeminentnijih (njemačkih) vagnerijanaca. Međutim, bez obzira na sve navedeno, završni aplauz bio je popraćen uzvicima negodovanja kod dobrog dijela publike. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nefunkcionalna i zamorna predstava bez režijsko-glazbene kohezije

    Bavarska državna opera: Hector Berlioz, Les Troyens (Trojanci), dir. Daniele Rustioni, red. Christophe Honoré

    Piše: Luka Nalis
    Trojanci u izvedbi Bavarske državne opere nefunkcionalna su i zamorna predstava u kojoj režija ide na jednu a glazba na drugu stranu, bez kohezije. U programskoj knjižici nalazimo pozamašna objašnjenja režijske zamisli, ali prosječan posjetitelj operne kuće za njih nema niti vremena niti živaca čitati, što potvrđuje i zviždanje redatelju na premijeri, koje je trajalo više od minute. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Najpoznatiji labud operne literature u snažnoj i dojmljivoj inscenaciji

    Deutsche Oper Berlin: Richard Wagner, Lohengrin, dir. Sir Donald Runnicles, red. Kasper Holten

    Piše: Domagoj Marić
    Sjajni orkestar i zbor i šaroliki solisti kratak je opis Lohengrina Deutsche Oper Berlin. Voigt njeguje odnos prema Wagnerovu tonskom slogu na tragu kasnijih skladateljevih postulata i govorenog pjeva. Na sličnom tragu je emotivna ali neujednačena Camilla Nylund u ulozi Else, dok se par Ortrud i Friedrich potvrdio kao nositelj vagnerijanskih boja i emocija. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Skladna ravnoteža suvremenog i tradicionalnog pristupa

    Deutsche Oper, Berlin: Richard Wagner, Tannhäuser, dir. Donald Runnicles

    Piše: Domagoj Marić
    Dojmljiva i dirljiva romantična opera svojevrstan je melanž srednjovjekovnih i antičkih, kršćanskih i poganskih impresija mladoga Wagnera. Sjajna interpretacija uz moćne soliste te odličan zbor i orkestar opravdali su popularnost aktualne postave Tannhäusera u opernoj kući Deutsche Oper, kojoj 50. izvedba zasigurno neće biti i posljednja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Filmski modernizirana opera u stilu 50 nijansi sive

    Kraljevska opera Valonije u Liègeu: W. A. Mozart, Don Giovanni, dir. Christophe Rousset, red. Ayrton Desimpelaere

    Piše: Mario Martinec
    Domaće snage Sarah Defrise kao Zerlina i Pierre Doyen kao Masetto opravdali su povjerenje, iako je Doyen bio pjevački superiorniji. Mozart je međutim najzanimljiviji upravo tamo gdje glas prestaje, pa je najdojmljiviji dio opere upravo ona glazba koja slijedi nakon Donna Elvirine arije, kada se po stoti puta pita na kraju može li oprostiti Don Giovanniju. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Razigrana, šarena i bogata inscenacija uz solidne soliste

    Komische Oper Berlin: Claudio Monteverdi, Orfej, red. Barrie Kosky, dir. Matthew Toogood

    Piše: Domagoj Marić
    Opći dojam Monteverdijeva Orfeja u interpretaciji Komische Oper Berlin je razigranost, šarenilo i bogatstvo. Tropski vrt, ptice i cvijeće na pozornici i hihotanje koje prerasta u vriskanje solista i ansambla simpatična je interpretacija mitske Trakije, koju možemo opisati kao spoj egzotike i uvriježene predodžbe o arkadijskom ambijentu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zanimljiva, dijelom i režijski dojmljiva, ali neujednačena predstava

    Kraljevska operna kuća iz Covent Gardena, London: Giuseppe Verdi, Rigoletto, dir. Antonio Pappano, red. Oliver Mears, snimka iz sezone 2021/2022.

    Piše: Karlo Radečić
    Zanimljiva, dijelom i režijski dojmljiva, ali neujednačena predstava koja počiva prije svega na izvrsnoj glumi Carlosa Álvareza i Lisette Oropesa te na njezinoj vrsnoj pjevačkoj izvedbi. Glazbeni se dio izvedbe, s obzirom na doprinos dirigenta Antonija Pappana, može ocijeniti više no urednim, s pretežno pomnom raščlambom drame u orkestru. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrhunski solisti i inventivne režije

    Kraljevska opera Valonije, Liège: Giuseppe Verdi, Rigoletto, 13. ožujka 2022.; La Monnaie/De Munt opera, Bruxelles, Giacomo Puccini, Triptih, 15. ožujka 2022.

    Piše: Mario Martinec
    Proslavljeni izraelski operni dirigent Daniel Oren suvereno je vodio orkestar i pjevače, od kojih je mongolski bariton Amartuvshin Enkhbat u ulozi Rigoletta zasluženo bio zvijezda večeri. Gilda je u ovoj izvedbi bila mlada, ali vrlo iskusna albanska sopranistica Enkeleda Kamani koja je Gildu već pjevala čak uz Lea Nuccija 2019. u milanskoj Scali. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Spektakularna i inventivna predstava koja ledi krv u žilama

    Teatro Giuseppe Verdi, Trst: Giacomo Puccini, Tosca, Christopher Franklin, dirigent, Hugo de Ana, redatelj

    Piše: Luka Nalis
    Osim Marie José Siri u ulozi Florie Tosce u novoj tršćanskoj produkciji nastupila je hrvatska sopranistica i nacionalna prvakinja HNK Ivana pl. Zajca Kristina Kolar. Riječ je o najboljoj Tosci u Hrvatskoj i šire, a gotovo da nema domaće produkcije slavne opere da u njoj ne nastupa Kolar. Nova produkcija u HNK u Zagrebu, u kojoj Kolar nastupa, najavljena je za svibanj. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dinamičan ljetni festival na najvišoj kulturnoj razini

    Rezime operne 2021. godine: Salzburške svečane igre (Salzburger festspiele), Austria

    Piše: Luka Nalis
    Salzburške svečane igre 2021. odvijale su se gotovo kao da epidemija ne postoji, uz COVID-potvrde i obavezne maske. Premijerno je izvedena suvremena opera Intolleranza 1960 skladatelja Luigija Nonoa, koja je naišla na podijeljene reakcije publike, međutim, riječ je o vrijednoj produkciji koja zaslužuje pažnju – publike, kritičara i ostale zainteresirane javnosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrijedno glazbeno iskustvo koje ostaje u sjećanju

    Rezime operne 2021. godine: Bayreuthske svečane igre (Bayreuther festspiele), Njemačka

    Piše: Luka Nalis
    U sklopu festvala izvedeno je poluscensko uprizorenje Wagnerove Walküre pod ravnanjem Pietaria Inkinena, prema umjetničkom konciptu austrijskog avangardnog umjetnika Hermann Nitsch. Iza pjevača je bilo postavljeno veliko platno po kojemu su umjetnici prolijevali razne boje i tako je svaki čin dobio svoju sliku satkanu od različitog spektra boja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Klasična inscenacija i solidni solisti

    Operni prijenosi u kinima Cinestar: Kraljevska operna kuća u Londonu; G. Puccini: Tosca, dir. Oksana Liniv, red. Jonathan Kent, 15. prosinca 2021.

    Piše: Karlo Radečić
    Nova londonska Tosca vjerojatno ne ulazi u antologijske izvedbe toga djela u ovome kazalištu, ali riječ je o vrlo pristojnoj predstavi u kojoj je adut, više nego izvedbe solidnih ali ne i nezaboravnih pjevača, klasična inscenacija koju vodstvo kuće ne bez razloga obnavlja i petnaest godina nakon premijere. Ukupno pozitivnom dojmu pridonosi i vodstvo sve traženije dirigentice. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Orfejevi krv, znoj i suze u dinamičnoj i uzbudljivoj izvedbi

    Državna opera u Berlinu: Christoph Willibald Gluck, Orfej i Euridika, dir. Christophe Rousset, red. Jurgen Flimm

    Piše: Domagoj Marić
    Max Emanuel Cenčić u ulozi naslovnog muškog lika bio je bez sumnje najveća zvijezda na berlinskoj pozornici. Cenčić nije samo sjajan pjevač koji suvereno drži pod kontrolom sve koloraturne i one manje zahtjevne fraze, nego i sjajan glumac – izmučeni Orfej koji je u bijeloj košulji natopljenoj krvlju s lovorovim vijencem na glavi neodoljivo podsjećao na raspetog Krista. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kvalitetna glazbena izvedba usprkos redateljskoj uzurpaciji djela

    Teatro alla Scala u Milanu: Richard Strauss, Saloma, dir. Riccardo Chailly, red. Damiano Michieletto, posebna izvedba prenošena 20. veljače 2021., (2. dio)

    Piše: Karlo Radečić
    Ako je redatelj pokušao uzurpirati Straussovo djelo, pobjedu su odnijeli glazbenici. Ruska sopranistica Elena Stihina svojim je debijem u Scali zaista ugodno iznenadila. Premda je njezino predavanje lika slijeđenjem redateljevih ideja bilo u suprotnosti s izvornim habitusom Salome, njezino je pjevanje bilo u najvećoj mjeri odlično. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Redateljski teatar konfekcijskoga tipa i hipertrofija kršćanske simbolike

    Teatro alla Scala u Milanu: Richard Strauss, Saloma, dir. Riccardo Chailly, red. Damiano Michieletto, posebna izvedba prenošena 20. veljače 2021., (1. dio)

    Piše: Karlo Radečić
    Michieletto je svoje čitanje, koje bismo mogli ocijeniti kao redateljski teatar konfekcijskoga tipa, utemeljio na dvjema osnovnim idejama - namjeri da se frojdovski uvuče u genealogiju obitelji judejskoga kralja Heroda i neutaživom vjerskom zanosu, pa ćemo na pozornici vidjeti pravu hipertrofiju kršćanske simbolike u obliku nametljivog uginulog janjeta i izlijevanja krvi iz kaleža. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ambiciozan i pomno promišljen program

    A riveder le stelle: program otvaranja sezone 2020/2021. u milanskoj Scali (Teatro alla Scala), dir. Riccardo Chailly, red. Davide Livermore, 7. prosinca 2020.

    Piše: Karlo Radečić
    Pomno promišljeni, ambiciozno koncipirani program, s nekima od najistaknutijih opernih pjevača današnjice, pokazali su nam zašto je Scala i danas – Scala. To što je uz izvrsne bilo i prosječnih izvedbi opernih solista ne pokazuje nam toliko da to nije ona Scala kakvu je pamte tempi passati, koliko opće mijene u tržišnim zahtjevima na području klasične glazbe. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Barezin omaž Pucciniju

    Otvaranje sezone Teatra Verdi u Trstu: Giacomo Puccini, Turandot, dir. Nikša Bareza, red. Katia Ricciarelli i Davide Garattini Raimondi, 29. i 30. studenog 2019.

    Piše: Karlo Radečić
    Turandot u Trstu nije bila senzacija, uglavnom zbog prosječnih pjevačkih ostvarenja. Izvrstan je od pjevača bio jedino Amadi Lagha kao premijerni Calaf, ali je zato ukupnome pozitivnom dojmu, uz pristojnu inscenaciju, osobito pridonijelo egzemplarno dirigentsko vodstvo Nikše Bareze. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pomicanje granica prepoznatljivosti hrvatske glazbe

    Prinzregententheater, München, koncertna izvedba opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, dir. Ivan Repušić, 19. svibnja 2019.

    Piše: Zrinka Matić
    Žar i htijenje svih pjevača ponaosob spojio se u nekima od najzanosnijih trenutaka izvedbe, s vrhuncima u zboru Što je Ero i u Završnom kolu Što na nebu, koji je završio pravim usijanjem. Izvedba Kola digla je publiku na noge u dugotrajnim ovacijama, koje su potaknule Ivana Repušića i ansamble na još jedno ponavljanje ovog glasovitog ulomka.  
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Impresivne jednočinke

    Volksoper Wien: G. Puccini Il tabarro - Gianni Schicchi, 17. siječnja 2018.

    Piše: Domagoj Marić
    U sporednoj ulozi Frugole u Plaštu je uspješno debitirala Splićanka s bečkom adresom Martina Mikelić, inače stalna članica ansambla Narodne opere. Uz cijeli niz značajnih uloga u kojima se redovito pojavljuje, Mikelić je u Narodnoj operi već nastupala i u Gianniju Schicchiju, i to zajedno s Markom Špeharom, koji je u ovoj sezoni u spomenutoj bečkoj opernoj kući igrao u Čarobnoj fruli.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iskreno i potpuno

    Cineplexx Opera & Balet: The Metropolitan Opera, New York, Giacomo Puccini, Manon Lescaut, dir. Fabio Luisi, red. sir Richard Eyre

    Piše: Marija Barbieri
    Kristina Opolais sada je na vrhuncu i ništa joj nije teško. Kao Manon ispunja scenu i gledalište pjevom i igrom, obiljem raznolike dinamike i pomno razrađenom svakom nijansom lika. Roberto Alagna uvijek osvaja mladenačkim žarom i potpunom predanošću liku. Vladao je svojim bogatim glasom i scenom onako iskreno i potpuno kako ga poznajemo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vječno živa potreba za slobodom

    Spektakli u CineStaru: Royal Opera House Covent Garden. London, Gioachino Rossini, Guillaume Tell, dir. Antonio Pappano, red. Damiano Michieletto

    Piše: Marija Barbieri
    Michieletto je radnju smjestio u novije vrijeme, zanemario povijesne kostime i vrlo jasno proveo ideju djela, naznačio pojedine skupine, pokazao razlike među njima i odredio odnose. U svakom slučaju, maštovita i inteligentna režija koja korespondira s karakterom glazbe, ako se ona iščitava u svoj svojoj umjetničkoj punini a ne samo skladateljskoj vještini ...pročitajte cijeli tekst...
  • Konac djelo krasi

    Metropolitan u Lisinskom: Pietro Mascagni, Cavalleria rusticana / Ruggero Leoncavallo I pagliacci, dir. Fabio Luisi, red. David McVicar

    Piše: Marija Barbieri
    Marcelo Álvarez, danas nedvojbeno prvi svjetski tenor u talijanskom repertoaru, blistao je u punom sjaju. Taj inteligentan i muzikalan pjevač besprijekorne vokalne tehnike, prelijepa bogata senzualnog glasa, duboke emotivnosti i velike izražajnosti vodio je svoje Turiddua i Canija, svakoga na svoj način, upravo magistralno
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Svečani umjetnički čin

    Metropolitan u Lisinskom: Gioachino Rossini, Žena s jezera (La donna del lago), dir. Michele Mariotti, red. Paul Curran

    Piše: Marija Barbieri
    Dirigent Michele Mariotti postigao je uzoran protok glazbe u kojoj se harmonično izmjenjuju ljepota dugih fraza bogate melodijske invencije i virtuozne kolorature. Mariotti je pred sobom imao dvije velike majstorice, izvanredne interpretkinje Rossinijeve glazbe, mezzosopranisticu Joyce di Donato (Elena) i kontraaltisticu Danielu Barcellonu (Malcolm) ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fantastično uprizorenje Dvorca

    Metropolitan u Lisinskom: Petar Iljič Čajkovski, Jolanta / Béla Bartók, Dvorac Modrobradog, dir. Valerij Gergijev, red. Mariusz Treliński

    Piše: Marija Barbieri
    U režijski i scenski izvanrednom, upravo filmskom Dvorcu Modrobradog dominiraju izvrsni protagonisti: ruski bas-bariton Mihail Petrenko, suzdržan, monumentalan u stasu i glasu, te  njemačka sopranistica Nadja Michael. koja se upravo razdavala u pokretu. Pjevački  suvereni bili su gospodari nimalo jednostavna Bartókova glazbenog jezika ...pročitajte cijeli tekst...
  • Napokon normalna predstava

    Spektakli u CineStaru: Royal Opera House Covent Garden, Umberto Giordano Andrea Chénier, dir. Antonio Pappano, red. David McVicar

    Piše: Marija Barbieri
    Najbliži svome liku Carla Gérarda bio je Željko Lučić. Njegov je lijep bariton jednako zvučan u cijelom opsegu uloge, visine su mu lake i sigurne. Njegova italianità je neupitna, lakoća fraziranja prirodna i neusiljena. A pritom on je i izvrstan scenski interpret širokog spektra izraza, od prkosa, pobune, vlasti do ljubavi i prijateljstva
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U broadwayskom sjaju

    Metropolitan u Lisinskom: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman

    Piše: Marija Barbieri
    Bila je to spektakularna večer u režiji i koreografiji Susan Stroman, koja je unijela u izvedbu savršenstvo broadwayskih spektakala što je još više istaknulo vrijednost te operete koja se s punim pravom izvodi u opernoj kući. Sva scenska raskoš, taj vizualni sjaj, ne bi bili dostatni za velik uspjeh predstave, da za pultom nije stajao majstor Andrew Davis ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nije zlato sve što sja

    Teatro alla Scala, Milano: Ludwig van Beethoven, Fidelio, dir: Daniel Barenboim, red. Deborah Warner (izravni radio prijenos)

    Piše: Marija Barbieri
    Očekivati je bilo da će umjetnički ravnatelj Daniel Barenboim odabrati najbolje svjetske pjevače za otvaranje sezone u Scali. Kako je onda mogao izabrati njemačkog tenora Klausa Floriana Vogta za Florestana?! Kad je Vogt počeo svoju ariju lagano smo se podsmjehnuli. Florestan je izgladnjeli zatočenik, ali to ne znači da mu je i glas onemoćao ...pročitajte cijeli tekst...
  • Usklađenost redatelja i dirigenta

    Oper Graz (Opera u Grazu): Georg Friedrich Händel, Kserkso (Xerxes), dir. Konrad Junghänel, red. Stefan Herheim

    Piše: Ivan Ćurković
    Partituru smo čuli u gotovo integralnom obliku, s tek nekoliko manjih dirigentsko-redateljskih rezova u drugom i trećem činu. Tim je proturječnije što se činilo kao da je ova opera lišena ozbiljnijih tonova. To djelimice možemo pripisati komičnome i distanciranome Herheimovom pristupu koji očuđuje likove, no možda i iz dirigentskoga vodstva ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljepota jednostavnosti

    Slovensko narodno gledališče Ljubljana: Anton Foerster, Gorenjski slavuj (Gorenjski slavček), dir. Marko Gašperšič, red. Vito Taufer

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Burger u naslovnoj je ulozi pokazala lakoću u koloraturama te toplu i srdačnu glumu. Predstavu je sigurnom rukom vodio iskusni Marko Gašperšič. I u dobroj svirci orkestra, i kompaktnim nastupima zbora te solističkim dionicama pjevača postigao je eleganciju i protočnost što i jest najveća privlačnost te romantične partiture
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Romantično ispričana lirska operna bajka

    Metropolitan u Lisinskom Antonin Dvořák, Rusalka, dir. Yannick Nézet-Séguin, red. Otto Schenk

    Piše: Marija Barbieri
    Sjajan orkestar Metropolitana sjajno je svirao i u punoj mjeri otkrivao veliko glazbeno bogatstvo krasne partiture opere. Karizmatična Renée Fleming nije više u naponu snage, ali je toliko velika umjetnica da ostvaruje potresnu kreaciju naslovnog lika vodene vile. Na optimalnom vrhuncu su Piotr Beczala (Knez) i John Relyea (Vodenjak)
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Konac djelo krasi

    Metropolitan u Lisinskom Georg Friedrich Händel, Julije Cezar, dir. Harry Bicket, red. David McVicar

    Piše: Marija Barbieri
    Režija Davida McVicara je očaravajuća, sjajna, duhovita, s brzim izmjenama prizora i ugođaja, ukusno uravnotežena, maksimalno moderna i maksimalno izražajna, duboka u ideji, virtuozna u realizaciji. A što je postigao od svojih interpreta koji su na sceni ne samo pjevali nego i igrali kao dramski glumci – o tome možemo samo sanjati
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Susret s ekspresionizmom na visokoj razini

    27. Muzički biennale Zagreb, Međunarodni festival suvremene glazbe, Zagreb, 6. – 13. travnja 2013.: Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Slovensko narodno gledališče iz Ljubljane i Europska prijestolnica kulture Maribor 2012., Marij Kogoj, Crne maske, dir. Marko Hribernik, red. Janez Burger

    Piše: Marija Barbieri
    Crne maske fascinantno su djelo, toliko raznovrsno, bogato i raskošno u ideji, što pruža mogućnost za izvedbenu raskoš. Slovenski su umjetnici ponudili veliku predstavu, poglavito u scenskoj i orkestralnoj realizaciji. Vokalni segment izvedbe ponešto je zaostajao u dojmljivosti likova, osim sjajnoga Jože Vidica u glavnoj ulozi
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad Nijemci slave Wagnerovu obljetnicu

    Sumrak bogova Richarda Wagnera u Ludwigshafenu, Stuttgartu i Mannheimu

    Piše: Ivan Ćurković
    Mnoge predstave Sumraka bogova teško podnose breme zaokruživanja Wagnerova megalomanskog nauma. Premda na glazbenom planu Stuttgart jednoznačno prednjači nad Ludwigshafenom i Mannheimom, Nationaltheater Mannheim pokazao je da zna realizirati i u kazališnom smislu itekako relevantne projekte
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povremena nesuglasja

    Nationaltheater Mannheim: Giuseppe Verdi, Don Carlo, dir. Alois Seidlmeier, red. Jens-Daniel Herzog

    Piše: Ivan Ćurković
    Muzikalnost i interpretacijsko umijeće temelj su svakoj uspješnoj pjevačkoj karijeri, a Marko Špehar je to u svojoj interpretaciji Filipa II i na smion način dokazao. Način na koji barata svojim glasom kao da ukazuje da je rizik da se pritom preforsira smanjio na minimum, što je svakako bitno za daljnju karijeru tog mladoga pjevača
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Različitost raznolikih dometa

    Spektakli u CineStaru: Royal Opera House, Petar Iljič Čajkovski, Evgenij Onjegin, dir. Robin Ticciati, red. Kasper Holten

    Piše: Marija Barbieri
    Bugarska sopranistica Krassimira Stoyanova jedina je znala što su Puškin i Čajkovski i posve je usvojila Tatjanu. Lijepo je pjevala, profinjeno muzicirala i uvjerljivo igrala. Ali malo je previše prešla dobnu granicu lika, barem u prvom dijelu opere. Ugledni britanski bariton Simon Keenlyside bio je preglumljen a ni glasovno nije u vrhunskoj formi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Snaga svevremene umjetničke istine

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Rigoletto, dir. Michele Mariotti, red. Michael Mayer

    Piše: Marija Barbieri
    Željko Lučić pjevački je izrazio psihološki kompleksan emotivni svijet i učinio svoj lijep verdijanski glas, besprijekoran legato, vođenje fraze u širokom luku, vladanje bogatom paletom dinamičkih nijansi i vrhunsku muzikalnost, podatnim oruđem u crtanju Rigoletta. Bio je to rijetko cjelovit lik koji je živio na sceni punim životom snažne umjetničke kreacije. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jerkuničin temelj za dalja gostovanja

    Opera u Frankfurtu: Richard Wagner, Walküra, dir. Sebastian Weigle, red. Vera Nemirova

    Piše: Ivan Ćurković
    Ante Jerkunica je kao Hunding dobro se uklopio među kolege na pozornici Opere u Frankfurtu. U vokalnome smislu ulogu je otpjevao samouvjereno i sigurno, što se prikladno nadopunjavalo s glumačkim nastupom. U glazbenome se smislu u konačnici u predstavi radi možda i o višim dometima nego u kazališnom, što zaokružuje pozitivni dojam ...pročitajte cijeli tekst...
  • Verdi u modernom ali kvalitetnom rukopisu

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Krabuljni ples, dir. Fabio Luisi, red. David Alden

    Piše: Marija Barbieri
    Kad smo već izgubili svaku nadu da će se u Verdijevoj godini pronaći idealan verdijanski lirico spinto tenor, Marcelo Álvarez potvrdio se u svoj punoći vokalnog sjaja, pjevačko-tehničke osposobljenosti i bogatstva emocija. Álvarez je bio doista sjajan u jjednoj od pjevački najtežih tenorskih uloga koja pruža velike mogućnosti u glazbenoj i scenskoj karakterizaciji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pregnantna jednostavnost

    Metropolitan u Lisinskom: Gaetano Donizetti, Maria Stuarda, dir. Maurizio Benini, red. David McVicar

    Piše: Marija Barbieri
    Američka mezzosopranistica Joyce DiDonato gotovo je savršeno interpretirala naslovni lik: prelijepe duge legato fraze, piana koja se protežu kroz nekoliko taktova i zamiru u pianissimu, izvanredno vladanje pjevačkom i dramskom komponentom uloge. Uglavnom, inteligentno i emotivno maestralno ostvarenje! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrhunski umjetnički užitak

    Metropolitan u Lisinskom: Hector Berlioz, Trojanci dir. Fabio Luisi, red. Francesca Zambello

    Piše: Marija Barbieri
    Poznavajući Susan Graham kao Gluckovu Ifigeniju, od nje smo očekivali najviše i najbolje i to smo dobili. Ona je ne samo izvrsna pjevačica nego umjetnica koja može potresti u vrlo zahvalnoj ali preteškoj ulozi Didone. Mladi Bryan Hymel! je lijepim glasom lirico-spinto tenora suvereno svladao goleme pjevačke zahtjeve uloge Eneje i donio je krajnje sugestivno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predstava za uživanje

    Metropolitan u Lisinskom: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus (La clemenza di Tito), dir. Harry Bickett, red. Jean-Pierre Ponnelle

    Piše: Marija Barbieri
    Sklad boja, stilizirani kostimi u mješavini vremena skladanja opere i odvijanja radnje (I. stoljeće), monumentalna, ali i gotovo prozračna scena koja je ostavljala prostora za odvijanje radnje, odreda vrsni interpreti na čelu s izvanrednom Elīnom Garančom u ulozi Seksta te sjajno dirigentsko vodstvo Harryja Bicketta rezultirali su izvedbom za potpuno uživanje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iza otvorenih vrata

    Opera u Frankfurtu: Claude Debussy, Pelléas i Mélisande, dir. Friedemann Layer, red. Claus Guth

    Piše: Ivan Ćurković
    Christian Gerhaher kao Pelléas iskazao se suptilnim osjećajem za glazbenu interpretaciju, ali i silovitošću i voluminoznošću u visokom registru, opovrgnuvši predrasude o nedovoljnoj prodornosti glasa specijaliziranog za lied, no priznajem da mi je često nedostajao njegov prepoznatljiv timbar budući da je na trenutke zvučao kao tenor ...pročitajte cijeli tekst...
  • I najbolji podbace

    Mannheimer Mozartsommer, 1. – 8. srpnja 2012.: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus; Johann Christian Bach, Temistocle

    Piše: Ivan Ćurković
    Scenografija Joachima Schlömera za operu Temistocle, ponudila je vizualno originalna rješenja, no predstava je zakazala na kazališnome planu zahvaljujući genijalnoj ideji da se opera koja inače traje više od tri sata izostavljanjem svih recitativa (osim onih accompagnato) svede na manje od dvije trećine trajanja! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miris ruskih stepa

    4. festival Opera Selecta: Elena Zaremba, mezzosopran, Alexei Tanovitski, bas, Kula Kamerlengo, Trogir, 6. kolovoza 2012.

    Piše: Tonći Šitin
    Zaremba i Tanovitskii imaju sjajno impostirane glasove koji demonstriraju značaj intonacije, tempa, ritma, akcenta, dikcije i dinamike. Interpretaciju Elene Zarembe karakteriziralo je dinamičko i psihološko nijansiranje i glazbena inteligencija s virtuoznom primjenom piana kao odlikom koja dolazi do posebnog izražaja u ruskim romansama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povijesno, a društveno relevantno i danas

    Opera u Stuttgartu: Jean Philippe Rameau, Plateja (Platée), dir. Ch. Curnyn, red. C. Bieito

    Piše: Ivan Ćurković
    Jedina uloga koja se ističe uz naslovnu je gotovo jednako ekstravagantna Ludost (La Folie) koju je tumačila sopranistica Ana Durlovksi, Bieito je nastup Ludosti osmislio kao glamurozni nastup rock zvijezde te se Durlovski osim s brojnim glazbenim akrobacijama uspješno nosila i sa elaboriranim scenskim nastupom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajni Boris Luciana Batinića

    Pfalztheater Kaiserslautern: Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov, dir. Til Hass, red. K. J. Schildknecht

    Piše: Ivan Ćurković
    U petoj slici Batinić je ponudio čitav dramatski dijapazon preobrazbi koje uloga zahtjeva, ne dopustivši da glazbeni i glumački napori ni na trenutak pomute zvonkost i jasnoću timbra njegova glasa. Desilo se ono po čemu se trenuci na opernoj sceni pamte: pjevačko i glumačko međusobno se nadograđivalo i oplemenjivalo, a žar se prelijevao iz jednoga registra u drugi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjeh Marka Mimice

    Deutsche Oper Berlin: Wolfgang Amadeus Mozart, Figarov pir, dir. Friedemann Leyer, red. Götz Friedrich

    Piše: Ivan Ćurković
    Korektnoj i prosječnoj podjeli uloga ove predstave zasigurno je dobrodošla doza mladenačkog temperamenta Marka Mimice koji se bez teškoća nametnuo svojom kreacijom Figara. Dobiti glavnu ulogu u Deutsche Oper u Berlinu nešto je o čemu većina hrvatskih pjevača njegove generacije može samo sanjati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobničine čini

    Händel-Festspiele Göttingen, 17.-28. svibnja 2012.: Georg Friedrich Händel, Amadigi, dir. Andrew Parrott, red. Sigrid T'Hooft; Le Petit Concert Baroque; Young Amadigi

    Piše: Ivan Ćurković
    Händel je unatoč manjem broju izvođača, u Amadigiju maksimalno aktivirao skladateljsku invenciju. Unatoč tome što se u operi izmjenjuju arije samo četiriju ženskih glasova uz tek dva dueta, glazbeno je lice partiture izrazito raznoliko. A solistice su, unatoč mladoj dobi, educirano o finesama izvedbene prakse rane glazbe tumačile svoje zahtjevne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva Parsifala – Zagreb i Kaiserslautern

    Pfalztheater Kaiserslatuern: Richard Wagner, Parsifal, dir. Uwe Sandner, red. J. Reitmeier

    Piše: Ivan Ćurković
    Zagreb pokazuje da nije provincijalan time da se zna istaknuti individualnim glazbenim postignućima visokoga dometa, u odnosu na veću ujednačenost i ravnomjernost u Kaiserslatuernu. Zagrebačkom Parsifalu nedostajala je cjelovitost, zaokruženosti na kazališnom planu, pogotovo u domeni režije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez francuskog šarma

    Metropolitan u Lisinskom: Jules Massenet, Manon, dir. Marco Armiliato, red. Laurent Pelly

    Piše: Marija Barbieri
    Anna Netrebko lijepo pjeva, iako joj je glas nakon poroda otežao pa joj krajnje visine (kojih u Manon ima u obilju) nisu tako lake kao prije. Odlično izgleda, dobro glumi – nema prigovora, ali je ne doživljavamo kao Manon. Bila je to premalo francuska Manon, premalo je u njoj bilo Masseneta koji osvaja svojom specifičnom bojom i šarmom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Impresivna režija

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, La Traviata, dir. Fabio Luisi, red. Willy Decker

    Piše: Marija Barbieri
    Natalie Dessay ima idealnu figuru i bogato scensko iskustvo što je redatelj obilato koristio tražeći igru kao u dramskom teatru, ali je u prvom činu toga bilo ipak previše. U nastavku takve vratolomije nisu više bile potrebne pa je i Natalie Dessay bila uspjelija i uvjerljivija, čak i opuštenija, a u trećem činu upravo fenomenalna. Tu smo joj sve oprostili, jer nas je potresla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajački pohodi Aleksandra Velikog

    Händel-Festspiele Karlsruhe: Georg Friedrich Händel, Alessandro, dir. Michael Form, red. Alexander Fahima

    Piše: Ivan Ćurković
    Dirigent Michael Form uspio se prikloniti interpretacijskom trendu silovitog i naelektriziranog sviranja, a da pritom istakne fine dinamičke i instrumentacijske kontraste. S iznimkom nastupnih arija, i solisti su glasovno znali premostiti prostor. U cjelini, Alessandro se može smatrati vrlo uspješnom predstavom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Razlike među velikima

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Ernani, dir: Marco Armiliato, red: Pier Luigi Samaritani

    Piše: Marija Barbieri
    Ferruccio Furlanetto ima sve ono što je potrebno da verdijanski pjevač bude prvorazredan – savršenu belkantističku frazu savršeno ujednačena glasa i otmjenost u izrazu. Ima sposobnost da u pjevanje unese sve nijanse u interpretaciji, a da pritom ne lomi besprijekoran luk te nikada, baš nikada ne forsira i pokuša učiniti glas većim nego što jest ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prsten 21. stoljeća

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Wagner, Sumrak bogova, dir. Fabio Luisi, red. Robert Lepage

    Piše: Marija Barbieri
    Zadivljujuće je kako Deborah Voigt i Jay Hunter Morris imaju snažne dramske glasove i kako uvjerljivo i s toliko neposrednosti i svježine i lirskog nadahnuća tumače svoje mlade junake. Zadivljujuće je i s kojom se lakoćom nose sa svojim ekstremno teškim pjevačkim dionicama i pri tome se kreću scenom nadasve prirodno, ali i suvereno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Magija prošlosti i budućnosti

    Metropolitan u Lisinskom: Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott

    Piše: Marija Barbieri
    Izvođači su, gotovo svi, bili prvorazredni a dominirala je u ulozi Sycorax irsko-američka mezzosopranistica Joyce DiDonato. Jednostavno, bila je savršena u ljepoti glasa, vrhunskom pjevanju, vrhunskoj muzikalnosti i uvjerljivoj scenskoj igri. Teško bi bilo reći je li virtuoznije izvodila obilje koloraturnih ukrasa ili muzikalnije lirske emotivne arije dugih lukova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dragocjen susret s Händelom

    Metropolitan u Lisinskom: Georg Friedrich Händel, Rodelinda, dir. Harry Bicket, red. Stephen Wadsworth

    Piše: Marija Barbieri
    Renée Fleming sjajna je i potresna interpretkinja i to je došlo do punog izražaja u mirnijoj Rodelindinoj ariji u trećemu činu koju je izvanredno donijela. Ali u arijama punima vatrometima ukrasa, kakva je primjerice posljednja, nije više ono što je bila. Pjevati Händela vrlo je teško, no unatoč svemu Renée Fleming bila je velika
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Napokon pravi Verdi

    Spektakli u CineStaru: Teatro Comunale di Bologna, Giuseppe Verdi, Ernani, dir. Bruno Bartoletti, red. Beppe di Tomasi

    Piše: Marija Barbieri
    Don Ruy Gomez de Silva u interpretaciji izvanrednog Ferruccia Furlanetta bio je upravo savršen. Nevjerojatno je da taj umjetnik i poslije 37 godina karijere ima netaknut glas a da o vrhunskoj interpretaciji, uzornom belkantu, verdijanskoj frazi dugoga luka i suvereno svladanoj cabaletti te maestralnom scenskom držanju i glumi i ne govorimo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Potresna Margareta Marine Poplavske

    Metropolitan u Lisinskom: Charles Gounod, Faust, dir: Yannick Nézet-Séguin red: Des McAnuff

    Piše: Marija Barbieri
    Margareta u interpretaciji Marine Poplavske bila je središte radnje. Ruska pjevačica umjetnica je najviše kategorije, nevjerojatno izražajna i potresna, potpuno predana liku i radnji. Bila je glasovno i pjevački suverena pa je prava šteta da nije u punom vokalnom intenzitetu izdržala do kraja. Ali to je obilato nadoknadila savršenom interpretacijom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sve za uspjeh u politici

    Winter in Schwetzingen (Theater und Orchester Heidelberg): Alessandro Scarlatti, Marco Attilio Regolo, dir. Rubén Dubrovsky, red. Eva-Maria Höckmayr

    Piše: Ivan Ćurković
    Treba respektirati principijelnost dirigenta i redateljice jer su izostavili tek brojeve pisane za sporedne komične likove, što je gledateljima omogućilo da čuju veliku većinu Scarlattijevih arija i ansambala, čiji broj zna premašiti i dvadeset po činu Najblistaviju pjevačku kreaciju dao je tenor Daniel Johannsen u ulozi Ksantipa
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izniman doživljaj

    Metropolitan u Lisinskom: Philip Glass, Satyagraha, dir. Dante Anzolini, red. Phelim McDermott

    Piše: Irena Paulus
    Svaka je komponenta opere – ne samo kao iznimnog glazbenog djela, čiji muzički elementi moraju besprijekorno funkcionirati kako bi se moglo govoriti o njezinoj dobroj izvedbi, nego i kao vizualnog, dakle scenskog ostvarenja – uravnotežena s drugim komponentama, pažljivo osmišljena i u konačnici fascinantno realizirana
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bravurozni solisti

    Spektakli u Cinestaru: Royal Opera House London, Giacomo Puccini, Tosca, dir. Antonio Pappano, red. Kasper Holten

    Piše: Helena Novak Penga
    Nakon dva i pol sata teško je odrediti koji je segment opere bio kvalitetniji – redateljski, pjevački ili orkestralni, scenografski ili kostimografski. I iz najsitnijeg detalja prema publici se izlijevala apsolutna i zgusnuta pažnja svakog protagonista usmjerena ka stvaranju savršene izvedbe s pretenzijom na ulazak u operne anale
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pronađeni ključ kazališne magije

    Nacionalno kazalište u Mannheimu (Nationaltheater Mannheim): Richard Wagner: Rajnino zlato; dir. Dan Ettinger, red. Achim Freyer

    Piše: Ivan Ćurković
    Raznorodni elementi poput azijskih kazališnih tradicija, pantomime, cirkusa, lutkarskog kazališta, ranih znanstveno-fantastičnih i filmova strave funkcionalno su ocrtavali šarolike likove, a ni u jednom trenutku nije prevladao dojam eklekticizma. Razlog tome je Freyerova kazališna mašta koja svemu daje pečat individualnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrhunska tehnologija u službi umjetnosti

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Wagner, Siegfried, dir. Fabio Luisi, red. Robert Lepage

    Piše: Marija Barbieri
    Jay Hunter Morris ne samo da se hrabro uhvatio ukoštac s golemim zahtjevima naslovne uloge nego je lijepo i uvjerljivo donio lik mladog neustrašivog junaka. Velika Deborah Voigt,umjetnica prekrasna glasa, velikog znanja i iskustva spretno je prešla najteža pjevačka mjesta i maksimalno se uživjela u lik Brünnhilde
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pjevači i tumači

    Spektakli u CineStaru: Royal Opera House Covent Garden London, Francesco Cilea, Adriana Lecouvreur, dir: Mark Edler, red: David McVicar

    Piše: Marija Barbieri
    Angela Gheorghiu posve se posvetila liku Adriane, možda nije tako savršeno pjevala kao njezin partner, ali je bila živa i uvjerljiva, strastvena, iz dubine bića predana ljubavi i umjetnosti, iako se primarno zadržala na intimnoj emotivnosti velike tragetkinje, a manje je dočarala veličanstvenost glumice, jedne od najvećih u povijesti kazališta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Serijski zavodnik kompleksne osobnosti

    Metropolitan u Lisinskom, Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Fabio Luisi, red. Michael Grandage, 29. listopada 2011.

    Piše: Višnja Požgaj
    U naslovnoj ulozi nastupio je poljski bariton Marius Kwiecien, pjevački i glumački na visokoj razini suvereno se noseći sa kompleksnim likom razvratnika i pobunjenika protiv ustaljenih društvenih normi. Izvrstan je bio i talijanski bas-bariton Luca Pisaroni (Leporello), potvrdio ugled jednog od najboljih mozartovskih pjevača današnjice
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobnica i njezina žrtva

    Staatstheater Stuttgart (Državno kazalište u Stuttgartu): Georg Friedrich Händel, Alcina dir. Sébastien Rouland, red. Jossi Wieler i Sergio Morabito

    Piše: Ivan Ćurković
    U nizu kvalitetnih kreacija istaknula se grčka sopranistica Myrtò Papatanasiu u naslovnoj ulozi. Ne samo da je i nešto voluminoznijim glasom ispunila gledalište nego je pokazala potrebnu pjevačko-glumačku zrelost ne samo za iznimno ekspresivne Alcinine arije nego i za preobrazbu iz gnjevne ostavljene žene u sućutnu osobu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kraljica Anna

    Metropolitan u Lisinskom: Gaetano Donizetti, Anna Bolena, dir. Marco Armilliato, red. David McVicar, 15. listopada 2011.

    Piše: Višnja Požgaj
    Donizzeti je liku Anne Bolene povjerio neke od najljepših, ali i najzahtjevnijih arija u velikom rasponu od elegičnih do dramskih. Anna Netrebko u naslovnoj je ulozi u svojoj interpretaciji ujedinila sve elemente umjetničkoga izraza od savršene pjevačke tehnike i prekrasnog glasa do glumačke izražajnosti i uvjerljivosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Daleko od puna sjaja

    Badisches Staatstheater Karlsruhe (Kazalište savezne pokrajine Baden-Württenberg u Karlsruheu): Hector Berlioz, Trojanci, dir. Justin Brown, red. David Hermann, premijera, 15. listopada 2011.

    Piše: Ivan Ćurković
    Mezzosopranistica Heidi Melton posjeduje glas iznimne ljepote i talent koji će joj omogućiti da se pjevački razvija, i premda se njezinoj kreaciji Didone nema što bitnije prigovoriti, no možda je za ulogu Didone ipak premlada. No, svakako je ime na koje treba obratiti pažnju te najsvjetlija točka večeri koja je Trojance predstavila u korektnom svjetlu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kada se umiješa Mefisto

    Spektakli u CineStaru: Opéra National de Paris; Charles Gounod, Faust, dir. Alain Altinoglou, red. Jean-Louis Martinoty

    Piše: Marija Barbieri
    Roberto Alagna i Inva Mula, likom i pjevom dočarali su likove mladih zaljubljenih. Alagna je vokalno možda prerastao taj repertoar, a Muli je on možda malo pretežak, ali oboje su toliko uvjerljivi da je bio užitak slušati ih i gledati. Alagna uvijek plijeni impulzivnošću i potpunim predanjem glazbi i sceni a Mula osvaja profinjenošću i toplinom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Verdi je (ipak) Verdi

    Na krilima zlatnim, Movieplex Zagreb: Festival umjetnosti u Taormini, Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Pier Giorgio Morandi, red. Enrico Castiglione, izravni prijenos, 9. kolovoza 2011.

    Piše: Ivan Ćurković
    Chiara Taigi (Abigaille) neupitno je voluminoznog glasa i visoke tehničke spreme, a ponajviše se dokazala time što je u lirskome registru u ansamblima prvog i cantabileu arije drugoga čina zvučala jednako dojmljivo kao i u trenucima kada je energično sipala glazbeni gnjev na scenu te, za razliku od ostalih izvođača, svojom glumačkom zainteresiranošću ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vatra i vatrice

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Wagner, Walküra, dir. James Levine, red. Robert Lepage

    Piše: Ivan Ćurković
    Predstava najizrazitije djeluje na glazbenom planu, zahvaljujući Jamesu Levineu kao vrhunskom dirigentskom autoritetu. Tome možemo zahvaliti činjenicu da, unatoč njegovoj sklonosti sporijim tempima, pet i pol sati trajanja predstave protječe u znaku krajnje opojnosti Wagnerove glazbe koja prkosi apsolutnim kategorijama vremena
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Što skriva odora redovnice?

    Metropolitan u Lisinskom: Gioachino Rossini, Grof Ory, dir. Maurizio Benini, red. Bartlett Sher

    Piše: Ivan Ćurković
    Istodobno profinjeno lirski i urnebesno komični tercet A la faveure de cette nuit obscure koji izrasta iz cantabilea tenora, a postepeno se usložnjava uplitanjem ženskih glasova možemo smatrati dovoljnim razlogom za užitak u predstavi. Njegovu sjajnu izvedbu prai ispeplitanje troje solista na krevetu u kojem fin erotski naboj ne prelazi granicu dobra ukusa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bol gubitka i naslada osvete

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Trubadur, dir. Marco Armiliato, red. David McVicar

    Piše: Ivan Ćurković
    Četvero glavnih solista, Sondra Radvanovsky (Leonora), Dolora Zajick (Azucena), Marcelo Álvarez (Manrico) i Dmitrij Hvorostovski (Grof di Luna), na nivou je ponude Opere Metropolitan. Svo četvero ugledni su i iskusni pjevači koji su ove uloge osim u New Yorku tumačili i u drugim velikim opernim kućama te raspolažu impozantnim glasovima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povijest pretočena u operu

    Metropolitan u Lisinskom: John Coolidge Adams, Nixon u Kini, dir. John Coolidge Adams, red. Peter Sellars

    Piše: Višnja Požgaj
    Adamsova glazba ima snažne korijene u minimalizmu i neodoljivo podsjeća na Philipa Glassa. Ima tu i uzbudljivih razvojnih elemenata i gradacija na tragu neoromantizma, stoga je posve logična nagrada Grammy za najbolju suvremenu skladbu. Adams nije strogi sljedbenik minimalizma i voli da ga smatraju post-style skladateljem ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izmicanje sustavnosti

    Opera u Grazu: Darrel Toulon / Georg Friedrich Händel, Messiah, dir. Marius Burkert, red. Darrel Toulon

    Piše: Ivan Ćurković
    Publika nije mogla predvidjeti koje će brojeve iz Händelova oratorija čuti, u kojem redoslijedu i glazbenome obličju, a na sceni je prisutna nepredvidivost i izbjegavanje uniformnosti. Počevši od šarenih kostima izvođača, preko njihove rasno-etničke raznolikosti do nesnalaženja publike u tome tko će nastupiti u plesačkoj, pjevačkoj ili sviračkoj ulozi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prava (operna) bajka

    Operni spektakli uživo u Movieplexu: Teatro alla Scala, Milano, Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Roland Böer, red. William Kentridge

    Piše: Ivan Ćurković
    Čarobna frula iz milanskog Teatro alla Scala glazbeno je vrhunska predstava, istodobno bajkovita, vizualno raskošna i značenjski relevantna – više od toga teško je i poželjeti. Ono po čemu će predstava, unatoč ujednačenosti izvedbenih dometa, biti ponajviše zapamćena režija je svestranog južnoafričkog vizualnog umjetnika Williama Kentridgea ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mladenka je blistala

    Metropolitan u Lisinskom: Gaetano Donizetti, Lucia di Lammermoor, dir. Patrick Summers, red. Mary Zimmermann

    Piše: Ivan Ćurković
    U cjelini riječ je o vrlo zaokruženoj interpretaciji klasične, često izvođene operne uspješnice u razrađeno efektnoj režiji s kvalitetnim vokalnim solistima među kojima se apsolutno ističe Natalie Dessay. Premda postoje stavovi da su dani vrhunca pjevačke forme već iza nje, francuska sopranistica ne prestaje fascinirati intenzitetom angažmana i karizmatičnošću ...pročitajte cijeli tekst...
  • Magija u tri dimenzije

    Carmen 3D, red. Julian Napier (snimka predstave Royal Opera House, London, Georges Bizet, Carmen, dir. Constantinos Carydis, red. Francesca Zambello)

    Piše: Marija Barbieri
    Mlada britanska mezzosopranistica, čarobna Christine Rice, doista je glasom, likom i glumom magična Carmen. Ujednačena glasa, mješavine meda i jantara, pjevala je muzikalno, meko i izražajno. Svaki njezin pokret, pogled, treptaj mišića, svaki brižno dotjeran ton, sve je to djelovalo spontano i prirodno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mit i žrtva

    Metropolitan u Lisinskom: Christoph Willibald Gluck, Ifigenija na Tauridi, dir. Patrick Summers, red. Stephen Wadsworth

    Piše: Ivan Ćurković
    Susan Graham tumačenjem naslovne uloge dokazuje da je s pravom nazivaju vodećom američkom mezzosopranisticom, budući da objedinjuje glasovne datosti, visoku tehničku spremu, suptilnu muzikalnost i pripadajući glumački senzibilitet. Uloge bira pažljivo, a Gluckova Ifigenija pun je pogodak za njezin senzibilitet ...pročitajte cijeli tekst...
  • Metovi vrhunci

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Don Carlo, dir. Yannick Nézet-Séguin, red. Nicholas Hytner

    Piše: Ivan Ćurković
    Dirigent Yannick Nézet-Séguin daje puno slobode pjevačima, a to su Roberto Alagna, Feruccio Furlanetto, Marina Poplvaska i Simon Keenlyside u svojim arijama znali na vrlo efektan način kanalizirali u glazbeno-interpretacijske vrhunce predstave. U cjelini je na glazbenom i na kazališnom planu Don Carlos  jedna od najcjelovitijih predstava Meta koje smo vidjeli ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zamke redateljskog kazališta

    Opera u Grazu: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, red. Johannes Erath, dir. Hendrik Vestmann

    Piše: Ivan Ćurković
    Ukoliko su zamke redateljskog kazališta udaljivanje od inscenacijskih konvencija prijašnjih epoha i oneobičavanje kanonskih djela operne literature iz neočekivane interpretacijske vizure, onda je predstava Opere u Grazu doista upala u sve zamke odabranog pristupa. Ponekad je možda bolje i upasti u neku od zamki nego ih neprestano zaobilaziti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad redatelj promaši

    Metropolitan u Lisinskom: Gaetano Donizetti, Don Pasquale, dir. James Levine, red. Otto Schenk

    Piše: Ivan Ćurković
    Schenkova se režija u namjeri da moguće nedostatke libreta premetne u prednost obećavajućom činila jedino u drugoj slici prvoga čina, kojom je dominiralo dvoje najjačih solista večeri, zvijezde Anna Netrebko (Norina) i Mariusz Kwiecien (Dr. Malatesta), dok se najslabijom karikom predstave pokazao John del Carlo u naslovnoj ulozi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uvijek aktualan

    Metropolitan u Lisinskom: The Metropolitan Opera, New York, Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov, dir. Valerij Gergijev, red. Stephen Wadsworth

    Piše: Ivan Ćurković
    Metropolitan već niz godina pri postavljanju ruske operne literature surađuje s Valerijem Gergijevim, koji je na pozornicu Meta ovom prilikom doveo gotovo isključivo soliste svoga petrogradskog Marijinskog teatraIznimka je René Pape, vodeći tumač Borisa Godunova koji je još jednom dokazao iznimnu pjevačku-glumačku umješnost u toj ulozi
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tehnički impresivno, estetski korektno

    Metropolitan u Lisinskom: The Matropolitan Opera, New York, Richard Wagner, Rajnino zlato, dir. James Levine, red. Robert Lepage

    Piše: Ivan Ćurković
    Lepageova režija kao da je sve napore uložila u svoju najjaču kartu, ekstravagantnu i uistinu impresivnu scenografiju. Sve kazališnog slabosti pale bi u drugi plan da je glazbenim dio interpretacije bio efektniji. Rijetki su solisti ponudili onaj specifikum koji tehnički impresivnu, no estetički tek korektnu izvedbu izdiže iznad prosjeka
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Maršalica i (novi) maršali

    Bečka državna opera na početku nove sezone

    Piše: Marija Barbieri
    Na repertoaru Bečke državne opere ove je sezone šest glazbeno-scenskih premijera i jedna koncertna izvedba. Na programu je i pet obnova. Tome treba pribrojiti još 36 naslova redovnog, tekućeg repertoara! Naravno, svemu tome treba dodati pet baletnih premijera, tri repertoarna naslova, pet baleta, a to još nije sve
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uredna predstava

    Bečka državna opera: Giuseppe Verdi, Moć sudbine, dirigent Philippe Auguin, red. David Pountney

    Piše: Marija Barbieri
    Prava vrijednost ove izvedbe bili su Željko Lučić u velikoj ulozi Don Carlosa i Ferruccio Furlanetto u mnogo manjoj Gvardijana. Njih dvojica znaju što je Verdi, i to se tako jasno osjećalo, vidjelo i, poglavito, čulo. Elementarna muzikalnost, glasovna ljepota, osjećaj za frazu, prekrasan legato i Verdiju toliko potrebna dostojanstvenost krasili su njihove nastupe. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajna Renée Fleming i pet tenora

    Metropolitan u Lisinskom: Gioachino Rossini, Armida, dir. Riccardo Frizza, red. Mary Zimmermann

    Piše: Ivan Ćurković
    Renée Fleming is lakoćom se nosila s glumačkim i enormnim glazbeničkim zahtjevima naslovne uloge te u pobila danas sve češće isticane argumente o potrebi pjevačke specijalizacije. No, da bi Armida zauzela redovito mjesto u repertoaru nije dovoljno samo da zabavi publiku, potrebno je da i na kazališnom planu ponuditi upečatljivi specifikum ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ludilo krvi i ljubavi

    Metropolitan u Lisinskom: Ambroise Thomas, Hamlet, dir. Louis Langrée, red. Patrice Caurier i Moshe Leiser

    Piše: Ivan Ćurković
    Marlis Petersen djeluje dovoljno mladoliko za ulogu Ofelije, koju je zahvaljujući svojoj umjetničkoj zrelosti znala otrgnuti od stereotipa nevine naivke i prikazati je kao duboko nesigurnu i stoga nesretnu mladu ženu. Sjajni Simon Keenlyside još je jednom opravdao status vodećeg tumača naslovne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
  • Raskošno bogatstvo tona

    35 godina umjetničkog rada Ivice Šarića: Giuseppe Verdi, Requiem, dir. Ivo Lipanović, Sarajevska filharmonija, Zborovi Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i HNK-a Split, Narodno pozorište Sarajevo, 26. veljače 2010.

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Šarić zadržao je raskošno bogatstvo tona, tople i plemenite zaobljene verdijanske fraze u širokom luku, besprijekoran legato, što ga je, uz duboko poniranje u samu srž glazbe te vrhunsku muzikalnost i cjelokupnost umjetničke osobnosti kao i poseban, Requiemu primjeren suzdržani naboj, uzdignulo u dominantnu figuru večeri ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predstava je počela nakon prologa

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Simon Boccanegra, dir. James Levine, red. Giancarlo del Monaco

    Piše: Marija Barbieri
    Kada su na scenu stupili izvrsni verdijanski pjevači, kanadska sopranistica Adrianne Pieczonka i talijanski tenor Marcello Giordani čuli smo pravi belkanto. Kanadsko-talijanski par pjevao je punim plućima i potpunim vladanjem verdijanskom frazom u cijelom njezinom širokom luku s bezbroj dinamičkih i interpretativnih nijansi. To je doista bio užitak! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrhunski užitak

    Metropolitan u Lisinskom: Georges Bizet, Carmen, dir. Yannick Nézet-Séguin, red. Richard Eyre

    Piše: Ivan Ćurković
    Elina Garanča je tumačenjem Carmen, jedne od najvećih mezzosopranskih opernih uloga, još jednom potvrdila status vodeće operne pjevačice svoje generacije. Više nego intenzitetom i pastoznošću, Elina Garanča osvaja zvonkim, jasnim timbrom, istančanom muzikalnošću interpretacije te glumačkim i plesačkim angažmanom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odličan drugi prizor broj jedan

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Strauss, Kavalir s ružom, dir. Edo de Waart, red. Nathaniel Merrill

    Piše: Ivan Ćurković
    U osebujnoj ulozi Maršalice koja zahtijeva i pjevačku i glumačku zrelost nastupila je jedna od najvećih američkih diva, Renée Fleming, i to u svom interpretacijskom fahu. Unatoč tome što ju je prvi puta pjevala prije petnaest godina, Fleming se čini upravo u idealnoj dobi za njezino tumačenje, i to se svakako osjetilo i u prijenosu uživo, pogotovo u prvome činu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Katarza za kraj

    Metropolitan u Lisinskom: Jacques Offenbach, Hoffmannove priče, dir. James Levine, red. Bartlett Sher

    Piše: Ivan Ćurković
    Na čisto vokalnome planu u prologu je u tumačenju uloge naslovnoga lika bilo dosta nervozne ustreptalosti, čak mjestimice na granici nepreciznosti, no tragovi tih nedostataka posve su nestali tijekom predstave, kako bi Joseph Calleja kako pjevački tako i glumački vrhunac postigao u epilogu, gdje je njegov Hoffmann htio i mogao ganuti publiku ...pročitajte cijeli tekst...
  • Profinjena vizualnost

    Metropolitan u Lisinskom: Giacomo Puccini, Tosca, dir. Joseph Colaneri, red. Luc Bondy

    Piše: Ivan Ćurković
    Na planu glumačkog izraza Karita Mattila najviše se saživjela s Bondyjevim konceptom te tumačenju Tosce pristupila bez samopromidžbene poze u želji da posreduje nijanse istančane psihološke karakterizacije. Njezina Vissi d'arte neće ostati zapamćena po pjevačkoj interpretaciji ali zato hoće po glumački jasno ocrtanoj bezizlaznosti moralne dileme ...pročitajte cijeli tekst...
  • Moćni solisti

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Aida, dir. Daniele Gatti, red. Sonja Frisell

    Piše: Ivan Ćurković
    Violete Urmane zrači scenskom osobnošću i suvereno vlada zahtjevnom dramskom ulogom Aide dajući joj potrebnu snagu u srednjem i nižem registru. Nakon dvadeset godina Metova je Aida tek ljuštura izvanjski spektakularne, a zapravo staromodno blještave vizualnosti u kojoj nema interpretacijske punine
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Metropolitan u Lisinskom

    Ususret izravnim satelitskim prijenosima iz Metropolitana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog

    Piše: Marija Barbieri
    U subotu, 10. siječnja 2009. u 19 sati s prijenosom Lastavice (La rondine) Giacoma Puccinija kreću izravni satelitski prijenosi opera iz Metropolitana u high-definition tehnologiji u Velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Tim povodom pobliže najavljujemo sve opere u ovosezonskom programu i njihove glavne izvođače ...pročitajte cijeli tekst...
  • Londonski operni vrhunci

    Operne predstave i koncerti u Velikoj Britaniji (2)

    Piše: Ivan Ćurković
    Nastup vodećeg belcanto tenora današnjice Juana Diega Flóreza obilježile su postojanost melodijske dionice neovisno o akrobacijama koje se zahtijevaju, neusiljenost glasa koji nikada ne zvuči forsirano, besprijekorna dikcija koja uvjetuje za belcanto nužnu ekspresivnost te sjajna pratnja Orkestra Nacionalne opere Walesa pod ravnanjem Carla Rizzija ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazbeni život u provinciji

    Operne predstave i koncerti u Velikoj Britaniji – daleko od izvansezonske suše

    Piše: Ivan Ćurković
    Londonski kulturni kompleks Barbican pozvao je predstavu Mozartove opere Così fan tutte na gostovanje u svojoj koncertnoj dvorani povodom festivala Mostly Mozart, koji kroz četiri vikenda u srpnju i kolovozu ugošćuje prvoklasne, mahom mlade glazbenika u instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim programima posvećenima većinom Mozartu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ponos Crne Gore

    Vladin dom, Cetinje, Crna Gora: Dionisio de Sarno San Giorgio, Balkanska carica, dirigent Aleksej Šatski, redateljica Radmila Vojvodić

    Piše: Marija Barbieri
    Izrazito potresna bila je Vedrana Šimić, mlada zagrebačka sopranistica svježeg i zvonkog dramskog soprana. Bila je dostojanstvena i ponosna virtualna balkanska carica, a dostojanstvo, ponos i neka uzvišena čistoća, kao i svježina glasova, zanos svih sudjelujućih i visoko profesionalni pristup, karakteristike su cijele predstave
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dosezanje ideala iz Bayreutha

    Poluscenski Prsten Nibelunga u Budimpešti

    Piše: Ivan Ćurković
    Izvedba Prstena Nibelunga kako ga je sam Wagner osmislio, u četiri uzastopna dana, rijetka je izvan Bayreutha. U mnogim opernim kućama zbog zahtjevnosti i skupoće projekta ona i ne bi bila moguća, no Palača umjetnosti imala je sluha za Fischerove planove, koji bi se, da za njih ne postoji umjetničko pokriće, lako mogli nazvati megalomanskim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Evgenij Onjegin u susjedstvu

    Međunarodni operni festival u Miskolcu: Bartók + Slaveni

    Piše: Ivan Ćurković
    Evgenij Onjegin oduševio je čak i konzervativnu publiku prvenstveno stoga što u njemu nije bilo radikalnih redateljskih intervencija, ali je pritom obilovao interpretacijskim sadržajima. Redateljsko umijeće Petera Konwitschnyja sastoji se u maksimalnom potenciranju dramskih situacija opere, a solisti su svi odreda bili izvrsni ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike