9. godište publikacije

  • Miljenko Đuran

    (Zagreb, 23. veljače 1961.)

    Piše: Marija Barbieri
    Miljenko Đuran (Zagreb, 23. veljače 1961.)Životni i profesionalni put iznimno muzikalnog i scenski kreativnog tenora Miljenka Đurana uistinu je neobičan. Bio je službenik Zagrebačke banke kad su otkrivene njegove glasovne i glazbene sposobnosti. Debitirao je 19. travnja 1991. u nimalo lakoj ulozi za početnika – kao Pedrillo na premijeri Mozartove opere Otmica iz saraja. Postao je pojam jedne od najtežih pjevačkih i scenskih uloga u tenorskoj opernoj literaturi – Miće u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca. U karijeri je ostvario više od pet stotina nastupa. Pjevao je Manrica i Hermana, a mogao bi pjevati i Don Joséa i Turiddua i biti nositelj tenorskog dramskog repertoara u Hrvatskoj. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrid Matić

    (Drniš, 25. prosinca 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Hrid Matić započeo je karijeru kao bariton, a kasnije prešao je u tenore. Debitiraoje 1977. u maloj ulozi Fiorella u Seviljskom brijaču u HNK-u u Zagrebu. Tijekom cijele karijere održavao je koncerte, poglavito talijanskih arija i canzona, gdje su dolazili do izražaja njegov lijep, topao mediteranski glas, muzikalnost i umijeće interpretacije. Za vrijeme Domovinskog rata često je nastupao na raznim manifestacijama. Za svoje zasluge u promicanju hrvatske kulture nagrađen je odličjem Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Ostvario je nekoliko trajnih tonskih i video zapisa, a danas je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i priređuje izložbe. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sanja Uroić Ljutić

    (Osijek, 30. travnja 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Uroić Ljutić (Osijek, 30. travnja 1964.)Sanju Uroić Ljutić odlikuje lijep i topao glas velikoga opsega, uz iznimnu muzikalnost i scenski smisao. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, te se s uspjehom može nositi sa svim velikim i glavnim ulogama prvoga faha. Svojim opernim debijem smatra nastup u ulozi valkire Schwertleite na glasovitoj premijeri Wagnerove Walküre u ožujku 1987. koja je postigla velik uspjeh: 1988. izvedena je na Križankama u Ljubljani i na gostovanju ansambla zagrebačke Opere u Kijevu i Boljšoj teatru u Moskvi. U jesen 1992. Sanja Uroić stupila je u angažman u Operu HNK-a u Osijeku i u njemu ostala stalna članica, a poslije i prvakinja Opere. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vlaho Ljutić

    (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vlaho Ljutić (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)Vlaho Ljutić bariton je kojeg krasi glas velikog raspona, dobro vođenih i razvijenih fraza, glumačka opuštenost i šarm te emotivna prisutnost na sceni. Debitirao je 12. ožujka 1989. kao Levi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Godine 1992. odlazi u angažman u Operu HNK-a u Osijeku gdje je preuzeo glavne baritonske uloge i istodobno nastupao u operi, opereti, mjuziklu i u nekim dramskim predstavama. Bavio se i koncertnom djelatnošću i nastupao na brojnim festivalima. Od 2007. vanjski je suradnik, od 2009. predavač te od 2015. docent na studiju Pjevanja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sanja Toth

    (Osijek, 19. lipnja 1965.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Toth lijep je primjer optimalnog korištenja vokalnih mogućnosti i pravilnog razvoja od lirskog prema dramskom repertoaru. U našim današnjim opernim (ne)prilikama uspjela je postići maksimum. Kao dvadesetogodišnja djevojka stupila je u angažman u HNK u Osijeku kao pjevačica u opernom zboru. Skrenula je na sebe pozornost lijepim glasom i muzikalnošću pa je počela nastupati u manjim pa sve većim ulogama. Uz kapitalne uloge domaćeg repertoara istakla se i kao Leonora u Verdijevu Trubaduru, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly, Sestra Angelica i Tosca u istoimenim Puccinijevim operama i bojnim drugim. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nelli Manuilenko

    (Makeevka, Ukrajina, 29. listopada 1951.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nelli Manuilenko došla je u Split iz Ukrajine u naponu umjetničke snage s vrhunskom glazbenom naobrazbom i bogatim izvođačkim iskustvom. Potkraj 1991. pozvali su je da pjeva u Aidi na sljedećem Splitskom ljetu. Zadivljena činjenicom da se usred rata održava festival, nije se premišljala. Uskoro je dobila hrvatsko državljanstvo te u petnaestak godina djelovanja postala prvom damom hrvatske opere, nositeljicom njezinih važnijih projekata, kao što je 2000. bila praizvedba hrvatske opere Judita Frane Paraća, a 2001. prva hrvatska izvedba Verdijeva Attile u povodu 100. godišnjice skladateljeve smrti. ...pročitajte cijeli tekst...

portreti