Počelo je Plaštom

Marija Barbieri, Mirella Toić, Toić d.o.o., Rijeka

• Portret Mirele Toić u povodu monografije
  
  Rijetki su hrvatski reproduktivni operni umjetnici koji su svojim impresivnim pjevačkim kreacijama obilježili određeno razdoblje opernog života te ostavili duboka traga u našim sveukupnim glazbeno-scenskim zbivanjima. Sopranistica osebujna glasa i muzikalnosti Mirella Toić, proglašena 2003. nacionalnom opernom prvakinjom, svakako pripada toj malobrojnoj odabranoj skupini zaslužnih opernih umjetnika koji su glazbeni i nacionalni ponos našega vremena. Hvalevrijedan je pothvat Marije Barbieri, istaknute poznavateljice operne umjetnosti i hrvatskog opernog života, koja je osmislila te napisala zanimljivo i pitko štivo o toj našoj opernoj umjetnici snažne i iznimne osobnosti. Tekst je dopunjen i potkrijepljen mnogobrojnim fotografijama iz arhiva HNK u Splitu, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka kao i onih iz osobnog arhiva Mirelle Toić. Monografija ima 182 stranice i u sedamnaest poglavlja knjige obuhvaća život umjetnice od najranije mladosti, pri čemu je najveći prostor povećen umjetničkom djelovanju.
  
  Nakon uvodnog dijela autorice monografije, slijedi poglavlje Djetinstvo i školvanje. Mirella Toić rođena je 1953. u Rijeci, gdje je završila osnovnu i srednju Tehničku školu te se zaposlila u projektnom odjelu brodogradilišta 3. maj. Zarana su bile zapažene i prepoznate glasovne predispozicije i ljubav prema glazbi mlade Mirelle Toić te je pjevala u mnogim amaterskim pjevačkim zborovima kojih je u to vrijeme u Rijeci aktivno djelovalo veliki broj. Željna znanja i prosperiteta dvije i pol godine uzima privatne satove pjevanja kod Carmen Vilović te se ozbiljno pripremala za prijemni ispit na Akademiji za glasbo u Ljubljani. U Ljubljani je pedagoginja i sopranistica Ondina Otta Klasinc ubrzo otkrila Mirellin raskošni fleksibilni sopran velika raspona i prekrasna timbra (dotad je često pjevala arije mezzosporanskog faha, premda nije imala toliko jak srednji registar i sonornu duboku lagu). Marljivim radom i odricanjem savladala je mnoge tehničke i estetske pjevačke zahtjeve. Unatoč materijalnim teškoćama i obiteljskim obvezama, Mirella Toić je 1977. godine diplomirala u redovitom roku. Godinu dana prije diplome debitira ulogom Giorgette u Puccinijevoj jednočinki Plašt. Debi je bio vrlo zapažen, upečatljiv i dobro prihvaćen od publike i kritike te je zahvaljajući tom nastupu od 1977. do 1979. bila stalnom članicom Opere Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru. U tom se slovenskom gradu istakla tumačeći Micaelu u Bizetovoj Carmen (uz Ružu Pospiš-Baldani u glavnoj ulozi) i Toscu u istoimenoj Puccinijevoj operi. Od važnijih natjecanja istaknimo Opera i belcanto belgijske radiotelevizije u Ostendeu 1979. godine kada osvaja prvu nagradu ugledna međunarodna žirija. Nastavila je sa usavršavanjem kod čuvene primadone Biserke Cvejić, kod koje je 1982. magistrirala na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu.
  
  Od 1979. Mirella Toić stalno je angažirana u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, gdje pjeva naslovne uloge u operama Puccinija, Verdija, Wmozarta, J. Straussa, Handela i Smetane te hrvatskih skladatelja Ivana pl. Zajca. Ivana Brkanovića i Krste Odaka. Po naputku Biserke Cvejić, Mirella Toić odlazi u Beč kod poznate operne pjevačice i vokalne pedagoginje Olivere Miljaković. Tri godine (1985-1988) boravi u Njemačkoj, gdje su joj angažman ponudila Udružena gradska kazališta Krefelda i Monchengladbacha. Nastupila je u operi Hofmanove priče J. Offenbacha te Trubaduru i Traviati Giuseppea Verdija i majstorovom veličanstvenom Requiemu. Zbog napornog rada i nastalih zdrastvenih tegoba (potenciranih i iscrpljujućim pokusima za Travijatu), 1988. godine Toić se definitivno vraća u Rijeku i u rodnom gradu nastavlja karijeru. Pjeva veliki repertoar opernih naslova naših i svjetskih autora, a ljepotom i bogatstvom soprana ujednačenog u svim registrima te suptilnih pijanissima i velika dinamička raspona pokazala se kao izvrsrtan tumač naslovnih uloga u Verdijevim operama, u čemu joj je veliki uzor bila glasovita Maria Callas. Najomiljeniji operni skladatelj Mirelle Toić je Giuseppe Verdi, te je dvadeset stranica monografije posvećeno njezinim velikim kreacijama Verdijevih uloga, čime možemo slobodno kazati da je na taj način nastavljena svjetla tradicija naših velikih Verdijanskih interpretkinja Zinke Kunc-Milanov i Ljiljane Molnar-Talajić. Sjajna ostvarenja na našoj i međunarodnoj opernoj sceni Mirella Toić je pružila i u Verdijem operama Lombardijci, Trubadur, Simon Boccanegra, Aida, Traviata, Don Carlos, Krabuljni ples te u prelijepom Requiemu. Potom izdvojimo njezinu nezaboravnu kreaciju u Bellinijevoj Normi, za koju je 1992. dobila nagradu Milka Trnina i Nagradu grada Rijeke. Prirodnom muzikalnošću te proživljenošću svake fraze i iznijansiranošću duševnih stanja, pokazala se kao izvrsna interpretkinja te vrlo teške i zahtjevne uloge Bellinijeva glazbenoscenskog remek-djela. Često je u kritikama Norme bilo izdvajano njeno tumačenje molitve glavne druidske svećenice, poznatije kao čuvena arija Casta diva, koja je ostvarena posebnim unutarnjim intenzitetom, čistih i sigurnih visina te psihološki i glazbeno dostojanstveno. Lik Tosce iz istoimene Puccinijeve opere umjetnica je prvi put pjevala 1979, kada joj je bilo tek 26 godina, i tu je ulogu mnogo puta s ogromnim uspjehom tumačila u Rijeci i Osijeku, što je također zapisano u posebnom poglavlju knjige.
  
  Imajući već dovoljno pjevačkog i scenskog iskustva nastupa na otvorenim prostorima: pjevala je pred više tisuća posjetitelja na Ljetnoj pozornici u Opatiji i Areni u Puli, a od 1992. surađuje sa Splitskim ljetom. Za nastupe u glavnim ulogama u Verdijeviim operama Atila, Aida i Traviata, Rossinijevom Mojsiju i Stabat Mater dobila je najviša priznanja. U povodu dvadesete godišnjice pjevačke karijere i postupna ali sigurna umjetnička uspona, Mirella Toić je 1996. priredila veličanstven Gala koncert u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Koncert ostvaren u suradnji s maestrom Nikšom Barezom, na kojem je predstavljen njezin prvi nosač zvuka, ocjenjem je kao prava svečanost belkanističkog izričaja.
  
  Mirella Toić sustavno njeguje i izvodi hrvatska operna i koncertna djela. Na Zajčevim danima 1980. pjevala je na koncertnoj izvedbi opere Zlato Zadra Ivana Brkanovića, u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu sudjelovala je u koncertnoj izvedbi Papandopulove Sunčanice i Odakove opere Dorica pleše. Slijedili su nastupi u Zajčevim operama Ban Leget, Nikola Šubić Zrinjski i Amelija. Također pokazuje primjeren interes i za hrvatsku popijevku te često izvodi i snima solo pjesme Ivana Matetića Ronjgova, Ive Lhotke-Kalinskog, Brune Bjelinskog i u javnosti manje poznatog riječanina Milutina Polića (brata Janka Polića Kamova). I najnoviji nosač zvuka Mirelle Toić pod naslovom Hrvatska duhovna glazba, potvrđuje širinu zanimanja za vokalno stvaralaštvo naših autora.
  
  Osim reproduktivnom opernom i koncertnom djelatnošću Mirella Toić sustavno se bavi i pedagoškim radom. Osnovala je privatni Operni studio (1999), a četiri godine kasnije pri HNK Ivana pl. Zajca za vrijeme intendanta Srećka Šestana, koji je kasnije, za intendanture Mani Gotovac, ukinut. Studio su pohađali danas poznati i priznati operni solisti mlađega naraštaja Ingrid Haller, Robert i Kristina Kolar, Davor Lešić, Angela Nuić i drugi. Na kraju knjige dan je temeljit popis svih uloga, mjesto i vrijeme nastupa, popis nosača zvuka te izjava kolega, prijatelja i štovatelja o umjetnosti Mirelle Toić.
  
  Autorica ove vrlo ukusno i reprezentativno uređene monografije je kako smo već naveli Marija Barbieri, urednica Loredana Gašparović, a nakladnik je Toić d.o. o. Rijeka. Knjiga, iz koje smo u ovom prikazu izdvojili dijelove najzanimljivih poglavlja, bogate profesionalne biografije, raznovrsnim prilozima osvjetljava mnoge segmente te uspon blistave umjetničke karijere naše vrsne operne umjetnice, primadone Mirelle Toić. Većina je podataka dosad javnosti bila manje poznata ili nepoznata, stoga je monografija i dokument glazbene i kulturne povijesti Rijeke i hrvatske glazbeno-scenske baštine.
  
  © Ramiro Palmić, KULISA.eu, 23. listopada 2009.

Piše:

Ramiro
Palmić