Sat brzo otkucava, krug se zatvara

Jagoda Martinčević, Ruža Pospiš Baldani. Hrvatska primadona, Matica hrvatska Varaždin, Varaždinske barokne večeri

• Knjiga o Ruži Pospiš Baldani, hrvatskoj primadoni, vrijedan je dokument o iznimnoj 45-ogodišnjoj svjetskoj profesionalnoj karijeri jednog od najvećih mezzosoprana 20. stoljeća. Monografija je začinjena i pričom o umjetnici osobno, jednostavnoj osobi, Varaždinki s dvije adrese, zagrebačkom i dubrovačkom, svjetskoj putnici koja se uvijek vraćala doma. Autorica i njezina prijateljica Jagoda Martinčević pratila je Ružinu karijeru od samog početka te je na temelju opsežne dokumentacije, kao i razgovora i dogovora s umjetnicom kreirala raskošno opremljenu knjigu koja obiljem fotografija, portreta te Ružinih izjava i razmišljanja ukomponiranih u autorski tekst svjedoči o dvostruko uspješnom profesionalnom i privatnom putu velike umjetnice koja je zaokružila karijeru u punom sjaju.
  
  A ta je karijera počela već za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu profesorice Marije Borčić malom ulogom ađutanta generala Murata u operi Rat i mir Sergeja Prokofjeva. Bilo je to 1961. u zagrebačkom HNK, nakon čega je uslijedilo još nekoliko manjih uloga među kojima i Maddalena s kojom je kasnije prvi put nastupila i u Metropolitanu. Samo dvije godine nakon debija mlada je pjevačica već bila na svjetskoj sceni, zahvaljujući i gostovanjima tadašnje Zagrebačke opere u Napulju i Nizozemskoj.
  
  Poslije nastupa u ulozi Ottavije u Monteverdijevoj operi Krunidba Popeje na Dubrovačkim ljetnim igrama pod ravnanjem Lovre pl. Matačića, Ruža Pospiš Baldani postaje i ostaje maestrova muza u brojnim zajedničkim projektima. S njim je pjevala svoje prve Brangänu, Marinu, Carmen, Fricku i Erdu, Verdijev Rekvijem, te nekoliko puta Orfeja. "Nikad neću zaboraviti našeg prvog zajedničkog Orfeja" reći će umjetnica. Rekao mi je: "Nemoj Orfeja gledati kao da je dorski stup koji ima jako puno ukrasa, osjeti ga kao da promatraš jonski stup koji je čist i jednostavan."
  
  Uz Lovru pl. Matačića Ruža Pospiš Baldani je posebno bila povezana s još dvojicom velikih dirigenata Herbertom von Karajanom i Karlom Richterom. No Matačić je do svoje smrti bio prvi i najvažniji u njenom umjetničkom ali i privatnom životu. "Lovro je bio jedinstven, mnogo mu dugujem i dan danas mi nedostaju naši razgovori, nedostaje mi njegov dobri duh" kaže Ruža. Osim velikih svjetskih opernih kuća kao što je Metropolitan, opere Münchena, Salzburga, Beča ili Milana, gdje je stvorila inozemnu karijeru, Ruža Pospiš Baldani trajno je bila vezana uz zagrebački HNK. Tu je počela, to joj je bila matična kuća, u njoj je postala nacionalna prvakinja i iz nje je otišla u mirovinu.
  
  Tijekom četiri desetljeća u Zagrebačkoj operi je nastupila više od 220 puta. Imala je sreću da je došla u tu kuću u zlatno doba Zagrebačke opere, surađujući s najvećim pjevačima, dirigentima i redateljima od kojih je mogla mnogo naučiti. Spomenimo samo neke; uz Lovru pl. Matačića bili su to Marjana Radev, Vladimir Ruždjak, Milan Horvat, Vlado Habunek i Kosta Spaić. Sama Ruža doduše nije željela nikoga posebno isticati, dok su je njezine kolege iznimno poštovali. Cijenili su njezinu visoku profesionalnost i odlično partnerstvo te je s mnogima do danas ostala u prijateljskim odnosima navodi Jagoda Martinčević.
  
  Posebno poglavlje knjige posvećeno je Varaždinskim baroknim večerima, uglednom festivalu na kojem je Ruža Pospiš Baldani kao ugledna Varaždinka često sudjelovala, od samoga početka 1971. pa sve do svojeg posljednjeg nastupa kada je svečanim koncertom 7. listopada 2006. obilježila 45. obljetnicu umjetničkoga rada uz Filharmonijski komorni orkestar Münchena pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića.
  
  Tu je i neizbježna priča o Carmen, liku koji je tumačila dulje od tri desetljeća, liku koji ju je uvelike odredio i u nas i u svijetu. Dovoljno je reći da je 1975. o stotoj obljetnici praizvedbe te opere Ruža bila najtraženija Carmen Europe. "Čudna je to uloga, nekakva mješavina španjolskog papra i francuskog parfema. Ne možeš joj stati na rep, ma koliko je dugo pjevaš i igraš, stalno nešto novo izvire. Možda i nije tako teška pjevački, koliko glumački, dvosjekli je mač. Nastojim je razvijati u skladu s njezinom dramaturgijom, od početnih, još lepršavih Habanere i Sequidille sve do tamne i dramske karten-arije, a onda još finale, težak, jako težak i za tenora i za Carmen. I svatko ima svoju viziju Carmen i redatelj i publika… to je valjda uloga o kojoj se najviše raspravlja. Kao ni druge uloge, tako ni Carmen nikada nisam smatrala dovršenom ".
  
  U monografiji Ruže Pospiš Baldani opisane su sve umjetničine važne uloge u sklopu predstava i njezinih sudionika. No, kao trolist uloga koje je najčešće tumačila spominje se uz Bizetovu Carmen, Verdijeva Amneris i Wagnerova Brangäna, a moramo dodati i vrlo upečatljivo tumačenje potresnog lika Mile Gojsalića u istoimenoj Gotovčevoj operi. "Krasna tema, divan lik, uvijek su me kad sam pjevala Odu zemlji prolazili žmarci". A završno poglavlje odnosi se na ratne godine, humanitarni rad i pedagogiju. Umjetnica se, naime uvijek rado odazivala pozivima na humanitarne koncerte ili predstave, posebice za vrijeme ratne agresije na Hrvatsku i Domovinskoga rata, a kraće je vrijeme djelovala i kao glazbeni pedagog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. I danas rado savjetuje i prati izvanrednu karijeru dubrovačke mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović.
  
  Nakon priče o životnom i umjetničkom putu Ruže Pospiš Baldani slijedi i impresivan popis njezinih važnijih nastupa, opernog i koncertnog repertoara, snimaka, najvažnijih angažmana, partnera i suradnika, izvaci iz kritika i nekoliko rečenica koje su o Ruži rekle poznate osobe koje su pratila njezinu karijeru. Tu je i popis od dvadesetak nagrada, priznanja i odličja. "Mogu reći da sam zadovoljna s onim što sam napravila. Sama sam vodila svoju karijeru onako kako sam mislila da je za mene najbolje, kao umjetnicu, ali prvenstveno za mene osobno. Imam obitelj, dva sina, troje unučadi…što će mi više?!"
  
  Knjiga Ruža Pospiš Baldani – hrvatska primadona predstavljena je u HNK u Varaždinu u sklopu 39. Varaždinskih baroknih večeri. Tom prigodom prikazan je i dokumentarni film Jakova Sedlara i Jagode Martinčević Ruža, a pohvalnim riječima o knjizi su govorili akademik Nedjeljko Fabrio, recenzentica Zdenka Weber i urednik Ernest Fišer, uime nakladnika Varaždinskih baroknih večeri i Matice Hrvatske Varaždin. Autorica Jagoda Martinčević je izjavila da je to mala knjiga u odnosu na ono o čemu govori, dok je Ruža zaključila: "Sat brzo otkucava, krug se zatvara".
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 10. siječnja 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj