Magija prošlosti i budućnosti

Metropolitan u Lisinskom: Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott

  • The Metropolitan Opera New York: Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott, foto: MetOpera/Ken Howard

    Najnovija produkcija Opere Metropolitan vratila nas je u 18. stoljeće kad su skladatelji često spajali odlomke iz vlastitih djela u novu cjelovečernju cjelinu s novim libretom, poglavito s namjerom da iskoriste pjevačke i interpretativne mogućnosti najvećih umjetnika svojega vremena. Ponekad su se uzimali odlomci iz djela raznih autora i sklapali u cjelinu. Nastajao je tako pasticcio, pastiche, kolaž najatraktivnijih arija i prizora. I takav je Začarani otok, najnovija produkcija Metropolitana. Ideju za nju dao je njegov umjetnički ravnatelj Peter Gelb kao pokušaj da se, uzimajući u obzir sve veću popularnost barokne opere i koristeći se pjevačkim kvalitetama vrhunskih interpreta te glazbe koji su na raspolaganju toj opernoj kući, stvori moderni pastiche, spoj starog i novog, glazbene i scenske raskoši barokne opere i tehničkih dostignuća modernog doba. 
    Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott, foto: MetOpera/Ken Howard
    Britanski redatelj, pisac, prevoditelj, skladatelj i pjesnik Jeremy Sams oblikovao je libreto. Dramsko polazište našao je u Shakespeareovoj Oluji, ali kako u njoj nema ljubavnog zapleta, posegnuo je i za njegovom komedijom San ljetne noći i spojio ih. Rat Prospera i čarobnice-vještice Sycorax iz Oluje prekida četvero ljubavnika iz Sna ljetne noći – Helena, Hermija, Demetrij i Lisander koji odlaze brodom na svadbeno putovanje, a nevrijeme ih baci na Prosperov otok. U sukobe i zaplete koji slijede upleteni su Prosperova kći Miranda, Sycoraxin grozni sin Caliban, princ Ferdinand, koji je pretrpio brodolom, zračni duh Ariel i Neptun, kralj podmorja. Ta zamisao ima uporište u pjesničkom djelu, adaptaciji Shakespeareove komedije Oluja iz pera najvećeg pjesnika i pisca engleske Restauracije, Johna Drydena i pjesnika i dramskog pisca Williama D'Avenanta, Oluja ili Začarani otok.

    Sams je odabrao arije i prizore iz djela baroknih skladatelja, najviše Georga Friedricha Händela, Antonija Vivaldija i Jean-Philippea Rameaua, ali zastupljeni su i André Campra, Jean-Marie Leclair, Henry Purcell, Giovanni Battista Ferrandini i Jean-Féry Rebel. Pomoć u definitivnom odabiru pružio mu je dirigent predstave, vrhunski poznavatelj i izvođač barokne glazbe William Christie. Samsovi suradnici u realizaciji bili su istaknuti britanski redatelj Phelim McDermott, njegov asistent i scenograf Julian Crouch (zajedno su realizirali Satyagrahu), kostimograf Kevin Pollard, majstor rasvjete Brian McDevitt, koreografkinja Graciele Daniele i tvrtka Fifty Nine Productions.
    Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott, foto: MetOpera/Ken Howard
    Realiziran je doista briljantan pasticcio s glazbom prošlosti i tehnologijom budućnosti. Razigrala se mašta inventivnih stvaralaca. Raskošna barokna glazba, koju Sams naziva „stroj za proizvodnju arija“, pružala im je obilje mogućnosti. Znalački su ih iskoristili i postigli uzoran slijed vatrometa koloratura i najčišće lirike u logično povezanoj radnji i dramaturški osmišljenom slijedu prizora. Izvođači su, gotovo svi, bili prvorazredni, a dominirala je, u ulozi Sycorax, irsko-američka mezzosopranistica Joyce DiDonato, koje se sjećamo kao paža Isoliera u izvrsnoj prošlosezonskoj produkciji Rossinijeva Grofa Oryja. Jednostavno, bila je savršena u ljepoti glasa, vrhunskom pjevanju, vrhunskoj muzikalnosti i uvjerljivoj scenskoj igri. Teško bi bilo reći je li virtuoznije izvodila obilje koloraturnih ukrasa ili muzikalnije lirske emotivne arije dugih lukova.

    Uz bok joj je bio izvrstan talijanski bas-bariton Luca Pisaroni, kojega se sjećamo kao Leporella. Upravo je nevjerojatno s koliko je uvjerljivosti taj stasiti pjevač cijelo vrijeme hodao pogrbljen a toliko izvrsno glumio, pritom sjajno pjevao i ispod nakaznosti i prividne grubosti Calibana razotkrivao toplo srce mladog zaljubljenog čovjeka. I izvrsno je svladao engleski jezik (libreto je na engleskom), što jednom Talijanu i nije baš najlakše. Nije najlakše ni Španjolcu pa je za razliku od njega proslavljeni Placido Domingo u ulozi Neptuna vrlo loše izgovarao tekst. Nastupio je prilično samouvjereno očito smatrajući da je sam njegov nastup dovoljan, i pjevao posve izvan baroknog stila. U tom je smislu odskakao od ostalih solista, koji su svi bili stilski primjereni. Možda su dirigent i redatelj željeli da bude takav?! To i nije nemoguće, jer se Neptun ustvari pojavljuje izvan konteksta same radnje.
    Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott, foto: MetOpera/Ken Howard
    Kolikogod u Rodelindi nismo bili zadovoljni nastupima kontratenora, ovdje su se pokazali sjajnima. Ugledni američki kontratenor David Daniels, koji je pjevao Bertarida na premijeri Händelove Rodelinde u Metu 2004. (zašto nije i u predstavi koja je izravno prenošena?), dao je liku Prospera potrebno dostojanstvo, pjevao je izvrsno, a u sporoj ariji u drugome dijelu toliko muzikalno da nas je doista uznosio u više sfere. Isto je tako sjajno i dvadesetdevetogodišnji kontratenor u usponu, Anthony Roth Costanzo, otpjevao lirsku ariju princa Ferdinanda. Nije u takvoj konkurenciji bilo lako sopranistici podrijetlom iz Šri Lanke, Danielle de Niese, koja je bila razigran i šarmantan zračni duh Ariel, ali za nijansicu ispod svojih navedenih partnera i za nijansicu malo prenaglašene glume. No vrlo je lijepo ispunjavala scenu.

    Lisette Oropesa kao Miranda te kvartet ljubavnika, Layla Claire, Elizabeth DeShong i njihovi mlađi partneri Paul Appleby i Elliot Madore bili su na visini zadatka, pjevački pouzdani i scenski uvjerljivi. Pod glazbenim vodstvom takva majstora kao što je William Christie orkestar je dobio određenu lakoću i polet, stilsku primjerenost i živo sudjelovanje s događajima na sceni. I što je najvažnije, stjecao se dojam da su svi uživali, svirali su, pjevali i igrali s punim umjetničkim zanosom, a to je u krajnjoj liniji, zalog uspjeha.
    Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott, foto: MetOpera/Ken Howard
    Scenski realizatori dali su maha mašti. Sve je bilo raskošno. Scena je bila u biti jednostavno koncipirana, ali ispunjena svim što ljudska mašta danas može zamisliti i ostvariti. Bogati kostimi pristajali su karakteru glazbe, a jedino mi se nije svidio Arielov ronilački. Možda ima opravdanja, ali mislim da iskače jer se bitno razlikuje od ostalih.

    I na kraju, što danas nije zanemarivo, za razliku od dugih, ponekad i predugih baroknih opera u cjelini, Začarani otok s tridesetominutnom stankom, u kojoj je Deborah Voigt odlično razgovarala sa sudionicima izvedbe, trajao je oko tri i pol sata! Sve u svemu, dakle, posebno lijepa subotnja večer u Lisinskom!

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 25. siječnja 2012.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike